Na današnji dan 1917. godine, u Mostaru je rođen Džemal Bijedić, bosanskohercegovački političar, jedan od najutjecajnijih i najistaknutijih Bošnjaka 20. vijeka.

Nakon Drugog svjetskog rata zbog velikih zasluga u odbrani zemlje od okupatora, kao i u Komunističkoj partiji Jugoslavije, u koju se uključio još kao student, obavljao je brojne visoke funkcije u SFRJ, između ostalih, bio je predsjednik Republičkog vijeća, predsjednik Skupštine SRBiH i na kraju imenovan za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća SFRJ, 1971. godine.

U vrijeme ustavnih promjena krajem 1960-ih i početkom 1970-ih Bijedić se zalagao za ravnopravnost republika u jugoslavenskoj federaciji, te ravnopravnost naroda unutar Bosne i Hercegovine. Borio se za integraciju Hrvata zapadne Hercegovine, afirmaciju nacionalnog identiteta Muslimana i integraciju Bosanske krajine u šire bosanskohercegovačke političke, ekonomske i kulturne tokove. Osim toga, organizator je tadašnje bh. privredne reforme i infrastrukture, posebno izgradnje moderne putne mreže, regionalnih vodovoda, gradskih kanalizacija i telekomunikacija.

Avionska nesreća

U avionskoj nesreći koja se dogodila na letu iz Beograda prema Sarajevu, 18. januara 1977. godine, Džemal Bijedić je tragično izgubio život zajedno sa suprugom Razijom, od koje se nije odvajao gdje god da je išao. U nesreći je poginulo još šest putnika i članova posade. Ni danas nije razriješena misterija o toj nesreći, jer su postojale osnovane sumnje da je namještena, a razlog je bio, prema mišljenju mnogih političkih analitičara, to što ga je Josip Broz Tito vidio kao svog nasljednika na čelu SFR Jugoslavije.

Bijedić je bio porodičan čovjek kojeg su svi voljeli, najomiljeniji bosanskohercegovački političar svih vremena, koji se za svoju Bosnu i Hercegovinu do posljednjeg daha borio svim srcem. Na sarajevskom groblju Bare, gdje je ukopan Džema, kako su ga zvali odmilja, svake godine na dan njegove pogibije okupe se poštovaoci njegovog lika i djela, kako bi odali počast ovom bh. velikanu.

Rođena Monserat Kabalje, španska operska diva

1933. - Rođena Monserat Kabalje (Montserrat Caballe), španska operska diva, koja se proslavila ulogama u operama Rosinija (Rossini), Belinija (Bellini) i Donicetija (Donizetti). Godine 1988., u duetu s Fredijem Merkjurijem (Freddie Mercury) snimila je hit „Barcelona“, koji se iste godine našao i na istoimenom albumu grupe „Queen“. Ta pjesma je 1992. postala i službena himnaOlimpijskih igara u Barceloni. Kabalje je bila intenzivno angažirana kao UNESCO-ova ambasadorica dobre volje, a u Barceloni je osnovala i fondaciju za pomoć djeci. Godine 1966., u Španiji je proglašena Damom Kraljevskog reda Izabele Katoličke, a u Njemačkoj je 2003. godine odlikovana Saveznim križem za osobite zasluge. Preminula je 6. oktobra 2018. godine.

1945. - Umro američki državnik Frenklin Delano Ruzvelt (Franklin Roosevelt), predsjednik SAD od 1932. godine. Iako je paralizovan 1921., postao je guverner države Njujork 1928., a kao kandidat Demokratske stranke prvi put je izabran za predsjednika u vrijeme velike ekonomske krize. Drugi put je izabran 1936., treći put 1940., a četvrti put 1944., što je jedinstven slučaj u historiji SAD. Ublažio je krizu politikom poznatom kao "Nju dil". Politikom "dobrog susjedstva" zamijenio je praksu "velike batine" prema latinoameričkim zemljama, a sa Sovjetskim Savezom je uspostavio diplomatske odnose. Objavio je, 1941., “Povelju o četiri slobode: misli, vjere, od bijede i od straha”. Te godine je njegovom zaslugom usvojen Zakon o zajmu i najmu, što je SAD pripremilo za ratne napore. Napustio je izolacionizam i energično je stao na stranu antihitlerovske koalicije u Drugom svjetskom ratu.

1956. - Rođen Endi Garsija (Andy Garcia), američki glumac. Najpoznatiji je po ulogama Vincenta Korleonea (Corleone) u filmu „Kum III“, Džordža Stona (George Stone) u filmu „Nedodirljivi“, Majkla Grina (Michael Green) u filmu „Kad čovjek voli ženu“ i Terija Benedikta (Terry Benedict) u „Oceanovoj“ trilogiji („Oceanovih 11“, „Oceanovih 12“, „Oceanovih 13“).

1962. - Umro francuski vajar i slikar ruskog porijekla Antoan Pevzner (Antoine Pevsner), jedan od najistaknutijih u pokretu ruskih konstruktivista. Studirao je u Kijevu i Petrogradu, a u Francusku je emigrirao 1923. Stvarao je u maniru apstraktnog konstruktivizma, a kasnije je eksperimentirao s dinamičnim spiralnim konstrukcijama i ritmički razvijenim objektima. Smatrao je da umjetnost mora počivati na osnovnim elementima: prostoru i vremenu.

Preminuo Branko Mikulić, jedan od najzaslužnijih za održavanje ZOI 84 u Sarajevu

1994. – Preminuo Branko Mikulić, bosanskohercegovački i jugoslavenski političar, zaslužan za ubrzano ekonomsko i privredno jačanje Republike Bosne i Hercegovine, te razvoj njenih institucija. Bio je član Predsjedništva SFRJ iz BiH, član CKSK BiH, sekretar Izvršnog komiteta te predsjednik CKSK BiH, predsjednik Izvršnog vijeća Skupštine SRBiH, član Predsjedništva CKSKJ.

Za Branka Mikulića vezuje se najznačajniji period razvoja BiH nakon Drugog svjetskog rata, zlatne godine razvoja Republike unutar Jugoslovenske federacije i posebno uspostavljanja BiH kao relevantne i po svemu ravnopravne članice bivše SFR Jugoslavije. Borio se za nacionalni identitet Muslimana, ravnopravnost naroda, organizaciju Olimpijade u Sarajevu. Od 1982. do 1983. bio je predsjednik Predsjedništva SRBiH. Za člana Predsjedništva SFRJ izabran je u maju 1984. godine. Na toj dužnosti ostao je do maja 1986., kada je imenovan za predsjednika Saveznog izvršnog vijeća.

1997. - Papa Ivan Pavao II (Ioannes Paulus PP. II) 12. i 13. aprila 1997. godine bio je u posjeti Sarajevu. Iako je Papa još 1994. godine želio doći u Sarajevo i iako su pripreme za njegov dolazak bile gotovo završene, ta posjeta nije se mogla ostvariti budući da niko nije mogao garantirati sigurnost Papi i hodočasnicima, pa je u Castel Gandolfu održao govor koji je namjeravao izgovoriti u Sarajevu. U govoru, koji je prenosila BHRT, Papa se obraćao kao da je u Sarajevu.