KOLUMNA ZA "AVAZ"

Dr. Kemal Dizdarević o 300 godina Kanta: Zašto prostački um ni danas ne dozvoljava kritiku?

Većina uglavnom poistovjećuje pravdu i slobodu sa fantazijama i to mnogo više nego sa realno ostvarivim vrijednosti, ali su spremni da bore za njih

Dr. Kemal Dizdarević. Avaz

Dr. Kemal Dizdarević

21.4.2024

Uskoro će se obilježiti tristo godina od rođenja Imanuela Kanta (22. Aprila, 2024). Velikan kopernikanskog obrata je rođen u Kenigzbergu (Konigsberg, nekada Pruska Kraljevina), danas Kaliningradu (Ruska Federacija), mjestu simboličnog susreta svjetova jedne iste civilizacije.

Prije Kanta, podijeljeni racionalisti i empiristi su se pitali o izvoru znanja. Da li ono dolazi od našeg senzornog iskustva ili od našeg razuma/uma? Možemo li uopće spoznati realnost ovog svijeta?

Znanje zahtijeva oba preduslova

Argumentirajući da znanje zahtijeva oba preduslova, kako senzorno iskustvo tako i razum, Kant je ustvrdio da nisu u pravu oni koji su tvrdili da ne možemo spoznati realnost ovog svijeta.

Pitanje o realnosti svijeta izgleda kao obična tlapnja savemenom, prosječnom, urbanom čovjeku. Kada bi pitali građane na ulici o realnosti asfalta na kojem stoje ili realnosti zgrade u kojoj rade velika većina bi vas doživjela kao čudaka.

Ali mnogi bi pokazali interesovanje kada bi se postavilo pitanje da li ideje pravde i slobode predstavljaju realne kategorije, a ne fantazije.

Iako većina, ranije i sada, uglavnom poistovjećuje pravdu i slobodu sa fantazijama i to mnogo više nego sa realno ostvarivim vrijednosti, ipak bi ta ista većina pokazala spremnost da se bori za njih.

Kantov bitni doprinos evropskoj civilizaciji je pokazivanje da su pravda i sloboda, čovjeku, dohvatljive i ostvarive realnosti.

Ali u svemu tome postoji jedan praktični problem, koji mi u BiH svakodnevno osjetimo. Problem je upravo povezan sa odnosom razuma i pojedičnog/kolektivnog iskustva. Jer ljudsko iskustvo, po Kantu, prejudicirano je karakteristikama našeg razuma.

Bosna pokazuje da ako je snaga razuma svedena na fantazmagoriju onda se i iskustvo koje se lijepi na takav razum često obojava nerealnim bojama sa crvenim/krvavim tonovima.

Način na koji držimo nešto u mislima je koncept, koji je sam po sebi prazan i treba biti ispunjen sadržajem iskustva koje paradira pokraj nas, ali nas i prožima utječući na naše prosudbe.

Kada ljudi čine individualne intelektualne napore, ali i kreiraju socijalne edukativne okvire, da mogu misliti moralno, onda postaju sposobni apstrahirati kulturne i civilizacijske razlike koje ih dijele i prepoznati dignitet u svakoj pojedinačnoj osobi. Našoj i njihovoj. Ovo neminovno zahtijeva kontinuirani lični i socijalni trening uz upotrebu razuma. Razum tada prestaje biti instrument dominacije i postaje sredstvo za dosezanje slobode i pravde. Ovo je Kantov pristup, koji bi valjalo pokušati usvojiti, makar i nakon 300 godina.

Još tada je Kant ustvrdio da političke i društvene relacije trebaju biti usmjerene prema pravdi, a ne moći, i to je proklamirani temelj koji stoji u osnovi civilizacijskih vrijednosti suvremene Evrope, makar se ona i ne ponašala tako.

Znamo da u stvarnosti češće sirova moć, a ne čista pravda, upravlja sudbinama, ali je bitno da se na vrijednosti pravde i slobode Evropa svakodnevno poziva i da one čine osnovu njenih proklamiranih ciljeva.

Dominantan problem

Ovo se odnosi na stvarni pokušaj približavanja vrijednostima onoga ljudskog i kantovskog u nama, a ne na fantazme o pravdi, slobodi, pravu i ugroženosti koji odjekuju kao repetirano bulažnjenje neotrežnjenih silnika poslije uporno ponovljanog krvavog pira.

Dominantan problem danas u BiH je ona siva zona, ono područje gdje se kantovske vrijednosti rijetko proklamiraju od njenih političkih pijanaca. Takva situacija je danas, prije svega, u RS-u. Naprosto se prostački um ne da kritizirati, čak ni pomirljivim razumom.

Postoji i druga siva zona u BiH, ona federalna, koja u nekim segmentima prihvata proklamirane vrijednosti moralnog pristupa, ali ih u praksi, više nego često, detaljno negira.

Jasno je da prostački um ne dopušta kritiku i njenu posljedičnu benefit jer ima teško savladivu tendenciju ostati zaprljanim oblikom čistog uma. A najlakše je biti zaprljan u masi i galami gdje se teško razaznaju stvarni razlozi, oni koji na kraju uglavnom pokažu svoju vezu sa bazičnim socijalnim instinktima političkih predstavnika koruptivno-lopovskih udruga.       

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.