Blagajska tekija već stoljećima slovi kao mjesto inspiracije, mira i duhovnog zadovoljstva. Na njeno zdanje, sagrađeno s desne strane vrela rijeke Bune, najvećeg kraškog izvora u Evropi i ispod ogromne kamene litice visine preko 200 metara, teško da se može ostati ravnodušan.
Upravo, zbog svog prirodnog okruženja i historijskog značaja širom svijeta poznata je jednostavno pod imenom Tekija na Vrelu Bune ili Tekija u Blagaju, a nerijetko se naziva i Derviška tekija u Blagaju. Pouzdano se zna da je izgrađena na mjestu starijeg bogumilskog svetišta, a prvi pisani trag o Tekiji je onaj iz 1664. godine Evlije Čelebije.
Više puta je obnavljana i tokom prethodnih stoljeća, a posljednji put 2013.godine, nakon arheoloških istraživanja koje je predvodio naš ugledni stručnjak prof.dr.Enver Imamović i kada je sva njena raskoš zasjala u punini.
Tekija je u prošlosti bila dom kaderija, rufaija, halvetija i nakšibendija. Jedinstvena je u BiH i po tome što su u njoj, kako je poznato, svojevremeno derviši bili stalno nastanjeni.
U taj duhovni centar svake druge subote u maju se slije rijeka vjernika iz svih krajeva naše zemlje kada se održavaju tradicionalni mevlud i zikr.
Nakon Ajvatovice dovište u Blagaju zauzima primat i, prema kalendaru Islamske zajednice u BiH, drugo je po značaju, a njegova višestoljetna tradicija ukazuje na kontinuitet kulturnog i duhovnog života na tim prostorima.
I, dok raste interes za zikrom, a danas se održava tri puta sedmično, dotle ovaj mistični ambijent već godinama turistički pohode brojni svjetski putnici. Tekijski kompleks čiji tragovi sežu mnogo dublje u povijest od dolaska Osmanlija na ove prostore kod svih njih izaziva divljenje i duboke impresije.
Tekijska vrata uvijek su otvorena, pa je tako bilo i danas gdje su na Bajram mnogi poželjeli praznikovati u tom čudesnom kompleksu uz huk vrela rijeke Bune. U avliji drevne tekije najviše je bilo gostiju iz Turske, ali i arapskih i drugih zemalja.
Blagajska tekija je i na listi nacionalnih spomenika BiH.
