TRAGEDIJA

Potresna ispovijest komšije: Ušao sam u šupu, ali djecu nisam vidio

Tu je bio pas, kokoške, mislio sam da je miris od njih, da ih je možda vatra zahvatila, ispričao je Miloš

Komšije potresene tragedijom. Blic.rs

Avaz.ba / Blic.rs

24.1.2020

U požaru koji je jučer u ranim popodnevnim satima izbio u Maloj Moštanici, dvoje djece, desetogodišnji Miloš i njegova osmogodišnja sestra Dušica, tragično su stradali igrajući se u šupi pored porodične kuće.

Vatra je, kako se pretpostavlja, buknula kada je Miloš uzeo novine, otišao sa sestrom do šupe gdje su počeli da ih pale, pošto su se tako i ranije igrali.

- Ja sam od radnice pekare čuo da je dim u kući pored. Prvo sam pomislio da gori moja pušnica, međutim onda sam vidio da je to kod Teofilovića. Potrčao sam tamo, vidio požar i počeo da gasim. Jako je teško bilo to ugasiti bez vatrogasaca. Pitao sam Milicu "Gdje su ti brat i sestra", a ona mi je rekla da ne zna - ispričao je za "Blic", jedan od prvih komšija Miro Mitrović, inače vlasnik pekare i mesare odmah u kući pored tragično nastradale djece.

Djeca izgorjela u šupi. Blic.rs

Miro je tražio djecu kod škole, a nakon što ih nije našao ponovo se vratio do šupe. 

- Nisam čuo nikakvu graju, žamor, priču... Vidio sam psa u šupi koji je bio vezan, njega sam spasio. Da sam znao da su dieca tu, ne bih psa ni spašavao. Nisam čuo nikako nikakve uzvike, ništa - dodao je Miro.

On je ispričao kako se osjetio neobičan miris pomiješan sa paljevinom. 

- Tu je bio pas, kokoške, mislio sam da je miris od njih, da ih je možda vatra zahvatila. Nisam ni slutio da su djeca tu. Kasnije kada su došli forenzičari, shvatili smo da su deca izgorjela. Bilo je strašno to gledati. Kosti po šupi, tragedija. Kasnije je i pas koga sam spasio uginuo, vierovatno se nagutao dima - ispričao je Miro. 

Komšinica koja živi u kući odmah pored porodice Teofilović, još se nije oporavila od šoka.

- Komšinica mi je rekla da se dimi kod Teofilovića, potrčala sam tamo i imala šta da vidim. Majka Slavica je vrijedna žena, mora da radi da bi prehranila djecu. Nikada je nisam pitala gdje radi i šta tačno, samo je bitno da radi. Djeca su bila mnogo dobra, svima nam je mnogo žao - dodala je ona. 

Kako je rekao Miro, djeca su bila veoma dobra, uvijek su se lijepo igrala sa njegovom kćerkom. On je često kupovao slatkiše kako za svoju kćerku, tako i za njih. Nikad ih nije razdvajao. Primjetio je da su djeca uvijek bila u nekom strahu i željna svega. Također, njihova ponosna majka Slavica, nikada nije htjela da prihvati tuđu pomoć u vidu stvari za djecu.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.