Glumac Milan Štrljić (66) u posljednje vrijeme publiku u našoj zemlji i regionu osvaja ulogama u TV projektima. On je prije nekoliko dana potpisao ugovor s Novom TV za novu seriju, a priželjkuje da uskoro ponovo zaigra i u filmu.
Sjajni glumac iza sebe ima više od 60 filmskih i brojne role koje je ostvario u serijama.
Akademiju je završio u Beogradu, gdje je i gradio glumačku karijeru, a više od dvije decenije njegova adresa je u Hrvatskoj.
Dva mjesta
Naš poziv zatekao ga je na putu ka Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje je već nekoliko godina profesor glume. U razgovoru za „Dnevni avaz“ govorio je o profesiji, ulogama, kulturi, društvu, porodici...
- Uskoro bi trebao početi raditi novu seriju, a trenutno sam skoncentriran na završne ispite na Akademiji u Splitu. Eto, to radim i čekam da se dese još neki noviteti – govori nam Štrljić.
U posljednje vrijeme, uglavnom, igrate u TV projektima. Možemo li Vas uskoro očekivati u filmu?
- Posljednji film u kojem sam se pojavio bio je „Goran“ reditelja Nevija Marasovića. To je bilo možda pri dvije godine. Znate kako to bude kada ste posvećeni nekoj seriji, njoj i prodate svoje vrijeme, onda ne možete u istom periodu biti na dva mjesta.
Slažete li se s tim da serije preuzimaju primat u odnosu na film?
- Danas biti glumac, znači raditi ono što je izazovnije. Iskreno, meni je izazovniji film, ali, eto, i nisam baš u prilici. Opet, koja god uloga i u kojem god mediju da se desi, dio je posla, jer sam za to školovan.
Kazali ste da ste u poslu prošli situacije koje u životu bez glume ne biste mogli doživjeti.
- Istina je. Gluma je lijepa zato što vas stavlja u situacije gdje živite stotine života. Onda otkrivate sebe, cijeli glumački vijek kopamo po sebi i otkrivamo ono nepoznato, novo.
Učiti istinu
Kakav je Vaš pristup studentima?
- Ja sam jedan stari profesor, a sa svojim studentima razgovaram kao s mladim kolegama, i trudim se da im pomognem da se što prije opuste, otvore i pronađu sebe. Onda, kada ih učim, najvažnije mi je da ih naučim istinu.
Ostvarili ste veliki broj uloga. Imate li omiljenu?
- Uh, bilo ih je... „Bal na vodi“, „Cirkus Kolumbija“, „Bolji život“... Puno. Teško je voditi evidenciju, jer sam svakoj pristupio od početka do kraja, na najbolji mogući način. Tako teško mi je izdvojiti omiljenu, ali moram priznati da sam nekima nezadovoljan i volio bih ih ponoviti, jer sam danas pametniji i možda bi to bilo bolje.
Pratite li društvenu situaciju?
- Pratim, ali pokušavam se što više odmaknuti od tih dešavanja. Prije sam bio više involviran u sve, ali sad me manje zanima, jer nemam vremena, ali nije ni zdravo za moje godine. Mislim da je bolje posvetiti se struci, i najkorisniji si kada radiš samo svoj posao. Danas je glavni problem što mislimo da svi sve znamo i da možemo sve raditi, ali ne ide baš tako.
Jeste li zadovoljni stanjem u kulturi?
- Ne. Danas se sve naziva kulturom i puno se u tu oblast ubacilo žutila. Nažalost, taj način dominira na našoj javnoj sceni, što je veoma loše. Onda gubimo kvalitet i kriterije, a bez pravih kriterija, nema ni boljitka.
Kako provodite slobodno vrijeme?
- Sve svoje slobodno vrijeme provodim sa suprugom Dašom i sinom Franom, ali, nažalost, tog vremena je sve manje. Sin bude na fakultetu, pa se često i ne vidimo, ali zato od supruge se ne odvajam, i ne namjeravam.
Djeci ne možete birati zanimanje
Kako ste prihvatili odluku kćerke Ive da krene Vašim stopama?
- Ona se već 20 godina bavi glumom i bori se. To je sudbina i tako je moralo biti, jednostavno, ne možete djeci birati zanimanje. I nisam joj baš velika podrška, jer živi u drugoj državi. Mislim da joj i ne trebaju moji savjeti nešto posebno, jer zna dobro posao kojim se bavi.
Kasno za kajanje
- Da, desilo se. Odbijao sam uloge i poslije požalio. Odbijao sam, uglavnom, zato što sam ranije bio obećao nekom drugom da ću igrati, i kasnije, kada shvatim da je to možda bila bolja ponuda, shvatim da je kasno za kajanje – kaže Štrljić.
