INTERVJU SEDMICE Dekan Veterinarskog fakulteta u Sarajevu

Prof. dr. Nihad Fejzić za "Avaz": Više nije upitno hoće li doći do svjetske pandemije nego kada

Frustriran sam što stalno moramo učiti na svojim greškama i što iz BiH kontinuirano izlaze zabrinjavajuće vijesti

Razgovarala: Senka KURT
16.12.2018 11:04

Prof. dr. Nihad Fejzić, dekan Veterinarskog fakulteta u Sarajevu, jedinog u BiH, posvećen je svojoj profesiji i zaljubljen u nju.

Kao dobitnik Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu, odlučio je svoju ljubav prema veterini, ali i rodnom gradu, pokazati sjajnom karijerom. Doktorirao je u Sarajevu, školovao se i u Sjedinjenim Državama, a danas spada u red najvećih evropskih stručnjaka u oblasti nadzora i kontrole zaraza kod životinja. Ekspert je u mnogim institucijama Evropske unije, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, te UN-ovoj organizaciji za prehranu i poljoprivredu (FAO), čiji je međunarodni konsultant u Africi i Aziji. Zato puno putuje, ali ipak stiže na sve. Veterinarski fakultet, na čijem je čelu, doživljava svoje najbolje dane.

Kakvo je stanje danas u veterinarskoj struci i nauci u našoj zemlji?

- Ima puno prostora za unapređenja kad su u pitanju potencijali, mogućnosti, intelektualni kapital, infrastruktura i zahtjevi proizvođača, klijenata i društva. Nažalost, nikad nije uspostavljeno državno veterinarsko vijeće, koje je propisano Zakonom o veterinarstvu BiH iz 2002. godine, a upravo to Vijeće bi trebalo da utvrđuje strategije, indikatore i daje odgovore kako bismo činjenicama mogli odgovoriti na ovo pitanje. Unutar veterinarske struke možete dobiti veoma raznolike odgovore, što potvrđuje moju tezu.

Pozicija veterinarstva u našem društvu još nije jasno definirana

Kako je u tom smislu Institut, koji je otvoren prije više od pola godine, unaprijedio, obogatio struku? Zašto je taj institut važan? Kome on koristi? Šta je njegov benefit za građane? Šta za državu?

- Zagovornik sam sistema u kojem će donosioci odluka ili političari svoje odluke donositi na bazi naučnih saznanja odnosno činjenica. Istraživački institut Veterinarskog fakulteta upravo treba da bude institucija koja će generirati činjenice, znanja i preporuke, koje će biti osnova svima koji donose važne odluke za naše društvo. Da približim, Institut će se baviti sa nekoliko važnih oblasti: infektivne bolesti životinja, zoonotske bolesti koje su zajedničke ljudima i životinjama, implementacija koncepcije jedinstvenog zdravlja, pratiti i istraživati antimikrobnu rezistencija, davati preporuke za dobrobit životinja i bolesti koje se prenose hranom. U tom smislu doprinosit će ekonomiji BiH i našim proizvođačima i prevenirati oboljenja kod ljudi.

Na međunarodnom planu, stvorene su mogućnosti da postanemo partner u velikim istraživačkim i stručnim projektima i konkuriramo na fondove iz ove oblasti. Dijagnostika i istraživanje uzročnika bolesti danas se izvodi molekularnim metodama koje prepoznaju strukturu genoma i daju nam daleko bolje solucije u smanjenju gubitaka u proizvodnji i preventivi.

Smatrate li da je poimanje struke kojom se bavite, koju promovirate, koju širom svijeta prezentirate kao važnu nauku, i kod nas dobro shvaćeno. Jesu li veterinari cijenjeni u našem društvu?

- Naš je zadatak da stalno dokazujemo i afirmiramo našu važnost. Veterinarska služba je obnovila svoju globalnu važnost od januara 1995. godine kada je formirana Svjetska trgovinska organizacija, koja je jednim svojim sporazumom o sanitarnim i fitosanitarnim mjerama dala pravo državama da nesmetano izvoze ako veterinarski certifikat, odnosno država koja stoji iza tog certifikata, garantira zdravstvenu ispravnosti, odnosno da zabranjuje uvoze iz zemalja koje imaju prisutne zarazne bolesti i nedostatke u sistemu kontrola.

Od tada je krenula trka i takmičenje ko će razviti bolju veterinarsku službu, iskorijeniti važne bolesti i imati bolji sistem za sprečavanje epidemija. Reforme veterinarstva u BiH još traju i njegova pozicija u našem društvu još nije jasno definirana, niti prepoznata.

Šta je za veterinarsku struku najvažnije? Znanje, novac, mogućnosti, iskustvo, podrška politike/države...

- Sve skupa i više! Veterinarska struka je postala atraktivna i važna u bogatim društvima koja ne štede na zdravlju kućnih ljubimaca, kao i u zemljama čije ekonomije su bazirane na izvozu hrane i namirnica životinjskog porijekla. Veterinarska struka, njen status, kadrovski i naučni potencijali su indikator ekonomski stabilnih zajednica.

Je li politika prepoznala kolika je važnost stabilne veterinarske zajednice u društvu, pogotovo za ekonomiju?

- Činjenice govore protiv.

Novac je u našem slučaju najmanji problem

S druge strane, živimo u vremenima prerizičnih, rekla bih kataklizmičnih epidemija, uvozimo, jedemo i pijemo svašta. Kako Vi reagirate na to da uvezemo staro, pokvareno, a kod izvoza mora sve biti do u posljednji milimetar tačno?

- Frustriran sam što stalno moramo učiti na svojim greškama i da iz naše zemlje izlaze kontinuirano zabrinjavajuće vijesti, održavaju se i šire bolesti životinja, hrana čiji sadržaj ne odgovara deklaracijama, razne zoonotske infekcije... Ja još vjerujem da je moguć i novinski naslov tipa „BiH uspostavila najsavremeniji sistem kontrole uvoza hrane i zaštite zdravlja potrošača“.

Kad govorimo o svijetu danas, svjedoci smo kataklizmičnih projekcija. Ni neki svjetski lideri ne libe se govoriti vrlo otvoreno o mogućim epidemijama koje će ubiti milione ljudi, a koje vode porijeklo od životinja. Jesu li takve pretpostavke previše pesimistične?

- Planeta je definitivno u opasnosti. U tome se slažu i nauka i politika. Međutim, imamo različite pristupe u tretiranju problema. Urbanizacija i rast svjetske populacije zahtijevaju intenziviranje poljoprivredne i stočarske proizvodnje, globalna trgovina je u porastu, stari uzročnici bolesti su najtvrdokorniji do sada, a novi emergentni uzročnici, do sada nepoznati, su realnost. Samo na našim prostorima i u susjedstvu danas nam prijete bolesti koje smo davno zaboravili i koje potiču s drugih kontinenata. Klimatske promjene, migracije stanovništva i prijenosnika bolesti u sinergiji su formirali jednu snažnu prijetnju.

Saopćenja Svjetske zdravstvene organizacije i Svjetske organizacije za zdravlje životinja, sačinjena od kompetentnih timova i istraživača, kažu da više nije upitno hoće li doći do pandemije, nego kada. Srećom, ovo je do sada tema koja se iscrpljuje medijski, filmski, u računarskim igricama i književnim djelima. Svijet je sada zabrinut s problemom antibiotske otpornosti bakterija i mislim da je ovo najakutniji problem stvarnosti koju živimo.

 BiH se nalazi, volimo to reći, na raskršću Evrope. Jesmo li zbog toga više u opasnosti, trebamo li i mi biti pripremljeni za pandemijske aktivnosti. Još proljetos smo bili svjedoci većeg broja oboljelih životinja od bruceloze.

- Većina zemalja današnje EU je skoro više od deceniju slobodna od ovih bolesti. To praktično znači da u zemljama koje su provele sve mjere možete slobodno piti kvalitetno nepasterizirano mlijeko sa farmi, jer niste u opasnosti da dobijete neku od ovih bolesti.

Kad bi se u nekoj od ovih država desilo da neko oboli od bruceloze nakon što je konzumirao mlijeko, za koje država garantira da ne predstavlja opasnost za zdravlje ljudi, građani bi vrlo promptno sankcionirali vlast. U slučaju BiH problemi su identificirani, nekonzistentnost u mjerama kontrole, nedostatak povjerenja na svim nivoima i prebacivanje odgovornosti. Novac je u našem slučaju najmanji problem.

Standardi i kvalitet obrazovanja

Fakultet na kojemu ste dekan jedini je u BiH. Školujete studente iz cijele BiH, iz regiona, a imate planove otvoriti studij na engleskom...

- U šali često kažem da godinama držimo poziciju najboljeg veterinarskog fakulteta u BiH. No, zbilja je da još radimo na ostvarenju svih pretpostavki koje su neophodne za otvaranje fakulteta prema studentima drugih zemalja. EU standardi za veterinarsku edukaciju su visoki, i kao nastavnici smo nosioci visoke odgovornosti prema našim studentima i globalno postavljenim principima veterinarske struke. Za primjer, Veterinarski univerzitet u Beču ima budžet od 120 miliona eura, a država Austrija je širom otvorila vrata stranim studentima. Budućnost našeg fakulteta zavisi kojom brzinom i koliko efikasno ćemo usvajati standarde i kvalitet obrazovanja između Sarajeva i Beča.

Virusna bolest riba u Africi

 Kakvi su Vaši daljnji planovi, međunarodni ste ekspert, radite za UN agencije, njihov čovjek od povjerenja za Afriku i Aziju.

- Trenutno radim kao član tima na projektu postavljanja sistema nadzora za kontrolu jedne nove virusne bolesti u akvakulturi u pet zemalja Afrike. Bolest izaziva veliku smrtnost riba i ima veliki socioekonomski utjecaj. Mandat FAO organizacije u ovom dijelu svijeta je da zaustavlja siromaštvo, osigura preživljavanje malih farmera i dovoljne količine hrane onima kojima je najpotrebnija. Interesantno, ovaj projekt zajednički finansiraju FAO i Afrički fond za solidarnost, a inicijativu je podnijela Vlada Angole. Kao neko ko se bavi sistemima kontrole bolesti uvijek ću biti na raspolaganju za ovakve projekte i inicijative.

 Emocije moramo spustiti u svoju intimu i vrijedno raditi

Jedan ste od rijetkih doktora veterine koji je napisao knjigu, ne iz Vaše uže oblasti, nego kolumni "Čekaj me", gdje vrlo oštro, tačno, objektivno secirate političke i društvene probleme u BiH. To je Vaš način borbe za bolju BiH?

- Vjerujem u bolju zemlju. Ne zato što je volim. Emocije moramo spustiti u svoju intimu i vrijedno raditi. Truditi se da budemo bolji ljudi. BiH, zaista, ima budućnost, a to je kvalitetno obrazovanje koje moramo osigurati i mladim ljudima prepustiti da nas uklope u zdravi i moderni svijet. Taj svijet i nije baš empatičan, ali je stvarnost. O tim izazovima, dijelom, govori i moja knjiga, čija je poruka veoma jasna: ništa nije nemoguće.

NA VRH