Cijene hrane u Bosni i Hercegovini odavno su prešle svaku granicu zdravog razuma. Mlijeko, hljeb, meso, ulje – sve je skuplje iz sedmice u sedmicu. Na pijacama vlada šok, u marketima očaj. Ljudi broje svaku marku, kupuju po komad, gledaju cijene, pa odustaju. Prosječna plaća više ne pokriva ni osnovne troškove, a vladajući – umjesto da djeluju – samo poziraju po skupim restoranima i slikaju se s tanjirima koje većina građana ne može ni sanjati.
Građani se odriču mesa, voća, mlijeka. Majke kupuju manje da bi djeca imala više. O penzionerima da se i ne govori – njima su korpe prazne, a računi puni. Država koja ne može obezbijediti hljeb i mlijeko po normalnoj cijeni – izgubila je svaki smisao. A naši političari, umjesto rješenja, nude isprazne izjave i lažna obećanja.
Dok kilogram mesa prelazi 20 KM, a litar ulja postaje luksuz, vlast traži nove načine da opravda svoju nesposobnost. Umjesto kontrole cijena, oni kontrolišu medije. Umjesto pomoći građanima, pomažu sebi. Umjesto planova, dijele funkcije.
Bosna i Hercegovina danas je zemlja u kojoj radnik gladuje, a političar se goji. Narod u ovoj zemlji više ne živi – preživljava. A sve dok šutimo, oni će i dalje jesti na naš račun. I što je najgore – bez imalo grižnje savjesti.
