Dok je ne tako davno jesen u brojnim domaćinstvima BiH mirisala na pečene paprike, turšije, razne džemove, dotle sve više kuhinja ostaje bez tih tradicionalnih mirisa. Jednostavno, cijene voća i povrća su takve da za pravljenje domaće zimnice nema računice. Paprika, paradajz, kupus, šljive i brojno drugo voće i povrće koje se, tradicionalno, koristi za pripremu zimnice ima takve cijene, kao da dolazi iz egzotičnih krajeva.
I, dok u tome ima, donekle, istine, jer, bijeli luk stiže iz Kine, kruške iz Italije, paradajz iz Turske, krompir ko zna odakle sve ne, poljoprivrednici koji prodaju na pijacama su prisiljeni cijenama višim nego u tržnim centrima, koji, opet, daju prednost uvoznoj robi sumnjivog kvaliteta, barem preživjeti.
U kakvom je stanju poljoprivredna proizvodnja u našoj državi govori činjenica da je u BiH tokom prvih šest mjeseci uvezeno voća i povrća u vrijednosti od gotovo 260 miliona KM! I tako domaćim poljoprivrednicima u stalnoj borbi s nedovoljnim poticajima, vremenskim nepogodama ne preostaje ništa drugo nego podići cijene.
Njih se, jasno, u toj situaciji proglašava pohlepnim, ali država ništa ne čini da zaštiti vlastitu proizvodnju, odnosno, njen opstanak. U toj stalnoj igri, gdje se trud i znoj poljoprivrednika ne cijeni, gdje oni posustaju pred povrćem i voćem iz uvoza i gdje taj lanac diktira pravila, najviše gube građani.
Ali, kad zemlja bogata njivama, suncem i vodom, kao i onima koji žele raditi i proizvoditi, samo da ima više sluha i brige, ne može do vlastite zimnice, onda nije problem ni u poljoprivrednicima ni građanima, već u politici koja je ih je sve zaboravila.
