Sarajevo plače, ali više ne šuti, poruka je s jednog od rukom ispisanih transparenata u rukama djeteta, podignutih tokom spontanih protesta na ulicama glavnog grada BiH. Tuga, bespomoćnost, nevjerica, bijes, ogorčenje, očaj, koji su iz ove zemlje otjerali stotine hiljada ljudi, eruptirali su nakon nesreće u kojoj je ugašen jedan mladi život, a drugi trajno obilježen. Godinama akumulirana bol u narodu, koji i u miru broji vlastite žrtve, pretočena je u dostojanstvene skupove, glasne i poruke s transparenata u rukama djece. „Koliko još života da se probudite?“, piše na jednom od njih.
Pred tako jasnim i konkretnim porukama i pitanjima sarajevske mladosti, stariji trebaju gledati u asfalt, jer njihova nemoć i šutnja u značajnoj mjeri je i proizvela neodgovornost, nerad i bahatost vlasti. Zbog toga smo u poziciji da, nakon izgubljenih života, čujemo pohvale zbog ostavki, koje su u demokratskim društvima posljedica u toku radnog vremena popijene čaše vina ili kupovine čokolade novcem sa službene bankovne kartice.
Ginemo u saobraćajnim nesrećama, poplavama, klizištima, odronima, umirali smo u snijegom zametenim selima, sumnjivim ljekarskim ordinacijama, gorjeli u staračkim domovima ... Ubijali su nas obijesni nekažnjeni vozači na cestama, kamenje iz divljih kamenoloma, stabla iz neodržavanih drvoreda, sada i stari tramvaji. U nizu tragedija, kojima je doprinijela ljudska ruka, odgovornosti nikada nije bilo. Najčešće je isparavala u populističkim porukama ili dugotrajnim istragama ili sudskim procesima. Ljudski život bio je manje vrijedan od slobode stranačkih kadrova i dobro plaćenih pozicija. „Ako nas sve poubijate, od koga ćete krasti“ – još jedno je od iskrenih i adekvatnih pitanja mladih.
Ako se ne zaustavi podvalama iz političkih kuhinja, sarajevska mladost ovoj zemlji nudi šansu za istinske promjene i vraćanje odgovornosti u institucije. Ako ne pokleknu pod pritiscima starijih, ti mladi i obrazovani ljudi započinju reforme, iskrenije i izvjesnije od svih reformskih agendi i sličnih „šarenih laža“. Ako im stariji ne budu smetali, protesti sarajevske mladosti će trajati, uz podršku dobronamjernih biti masovniji i izaći iz okvira Sarajeva, a ostavke poput onih u Vladi KS neće biti posljednje.
