Postoje imena koja ne treba posebno predstavljati, jer su sama postala institucija. U bosanskohercegovačkom baletu jedno od tih imena je Edina Papo.

U vremenu kada se umjetnost često prilagođava trendovima, a klasika gura na margine, Edina Papo ostaje ono što je oduvijek bila, čuvar i stub klasičnog baleta u Bosni i Hercegovini. Njen rad nije samo umjetnički izraz, već kontinuitet, disciplina i posvećenost formi koja zahtijeva potpunu predanost.

Zato povratak bijelog baleta “Giselle” na scenu Narodno pozorište Sarajevo, nakon tri godine pauze, nije samo još jedna premijera. To je kulturni događaj koji podsjeća da klasična umjetnost u ovoj zemlji nije zaboravljena, zahvaljujući upravo ljudima poput Edine Papo.

“Giselle” nije bilo kakav balet. To je simbol romantizma, čistoće forme i emocionalne dubine, djelo koje testira i tehniku i dušu izvođača. Postaviti takvo djelo na scenu znači imati znanje, iskustvo i autoritet. Edina Papo ima sve to i više od toga.

Njena karijera obilježena je ne samo ličnim uspjesima, već i neumornim radom na obrazovanju novih generacija baletnih umjetnika. U njenom radu nema kompromisa kada je riječ o kvalitetu. Upravo zbog toga, balet u Bosni i Hercegovini, uprkos svim izazovima, i dalje ima svoj identitet i dostojanstvo.

U vremenu kada se često govori o odlasku umjetnika i gašenju institucija, Edina Papo ostaje dokaz da se kontinuitet može očuvati. Da se tradicija može njegovati. I da klasična umjetnost, iako tiša od modernih trendova, ima snagu da traje.

Povratak “Giselle” na scenu nije samo povratak jednog baleta, to je potvrda da postoje ljudi koji ne odustaju od vrijednosti. A dok je takvih, balet u Bosni i Hercegovini neće biti samo prošlost, nego i budućnost.