Trojica krajiških ratnih vojnih invalida, Irfan Merdanović zbog ukidanja te Osman Dautović i Jasmin Dervišević zbog drastičnog smanjenja invalidnina koje su primali po osnovu teškog ranjavanja u ratu, nemoćni da se na bilo koji drugi način suprotstave nepravdi s kojom su se suočili, najavili su samospaljivanje pred zgradom Vlade FBiH.
Merdanović, koji je u ratu ostao bez 80 posto jetre te gelerima izrešetan po cijelom tijelu, za šta je svojevremeno dobivao mizernih 50 maraka invalidnine, na posljednjoj reviziji ostao je i bez tih 50 maraka.
Njegove rane i rane bezbroj bh. boraca i RVI, po čijim ratom unakaženim dijelovima tijela i njihovim psihama godinama, kroz kojekakve revizije, uriniraju bahati namjesnici vlasti, za tu istu vlast postale su roba.
Nje se pod hitno treba riješiti, a time i uništiti svaki dokaz da je za državu kojom oni vladaju neko krvario i borio se za nju.
Godinama i Hajrudin Halilović iz Puračića kod Lukavca s teškim oblikom PTSP-a sedmično jednom odlazi na kliniku u Tuzli kako bi barem malo olakšao tegobe koje ga ne puštaju još od 1993. godine. Za Helezove revizore, Halilović je invalid tek 20 posto, a za ostalo ih nije briga.
Koliko je u našoj zemlji poniženih boraca kao što su Merdanović, Dautović, Dervišević, Halilovići... ili, recimo, Muhamed Huseinović iz Dobošnice, čije dijete od sramote što mu od gladi krče crijeva na času, ne želi ići u školu. Vlast, nažalost, za njih sazna tek kada neko od njih digne ruku na sebe.
Pitanje je kako vlast reagira kada borci, u vlastitom očaju, umjesto sebe benzinom počnu polijevati krivce za stanje u kojem su se našli. Tada ih proglase narkomanima, teroristima i huliganima.
