Još jedna mrtva glava usred dana pala je u Sarajevu. Ma šta da je bio razlog vatrenog okršaja u kojem je ugašen život jedne osobe, dok je još jedna ranjena, nemoguće je po ko zna koji put ne zapitati se: Pa, dokle više?!
U glavnom gradu države, u razmaku od samo nekoliko dana na istom su mjestu - na jednoj od najfrekventnijih raskrsnica - dva puta pokošeni pješaci. Prašina koja se u javnosti zbog toga podigla još se nije ni slegla, a novi šok za građane uslijedio je jučer - na Vratniku je izrešetan 37-godišnjak zbog, navodno, pogrešnog parkiranja.
Motiv zločina, bio on tako banalan kao što je pogrešno parkiranje, ili se, pak, radilo o klasičnim mafijaškim obračunima, više i nije toliko bitan, koliko je bitno pitanje: Dokle ćemo strahovati? Šta sutra kada se u makazama uličnih vatrenih krštenja nađe neki slučajni prolaznik, dijete, ne daj Bože, i tako izgubi život?
Opet će vlasti, koje su i kumovale da prijestonica države postane jedno od najnesigurnijih mjesta za življenje, liječiti posljedicu umjesto uzroka! Najavljivati postavljanje kamera po ulicama, kako to čini ovih dana, tek nakon izgubljenih života građana, ministar sarajevske policije Nermin Pećanac, ili će i dalje samo šutjeti, onako kako to godinama čini nevidljivi policijski komesar Vahid Ćosić.
I opet će se za kratko vrijeme pohvaliti da su rasvijetlili slučaj, uhapsili počinioce, a pravosuđe kumovati da se oni u još kraćem roku ponovo nađu naoružani na ulicama. A ko će se sjetiti da drastično pooštri zakone o javnom redu i miru, ili posjedovanju i nošenju oružja, ili sigurnosti saobraćaja, još je jedno veliko pitanje.
Odavno je našim vlastodršcima krilatica postala - što gore, to bolje, samo za njih, naravno, jer njih se strah koji se uvukao u kosti običnih smrtnika ne dotiče.
