Mučno je bilo slušati ispovijest Enese Nišić iz Srebrenika, radnice Zavoda zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona kako je optuženom federalnom poslaniku Midhatu Osmanoviću morala dati 20.000 maraka za radno mjesto za koje je nekoliko godina imala privremeno rješenje. Suđenje koje traje u Tuzli pokazuje samo vrh ledenog brijega korupcije u BiH.
Sav jad, muka i nemoć običnog bosanskog čovjeka, pred goropadi zvanoj sila vlasti, iscurila je na zapisnik o saslušanju Enese Nišić na kome je zabilježen Osmanovićev „savjet“ da ova nemoćna žena podigne kredit i novac da njemu, ako misli da dobije trajno rješenje za posao. A, riječ je o čovjeku kojemu je narod dao povjerenje da ga štiti, predstavlja i brine o njegovim pravima.
Nije Osmanović, sigurno, usamljen slučaj u ovakvoj BiH, niti je gospođa Nišić jedina od koje su tražene pare da bi ostvarila pravo koje joj pripada. Priče o kupovini radnih mjesta, naprosto se naslanjaju jedna na drugu.
Nekoliko nezaposlenih mladića iz TK, koji pripadaju prvoj generacije diplomiranih kriminalista, koji godinama, na svim konkursima gdje se traži njihova struka, bez obzira što ispunjavaju potrebne uslove, ne mogu dobiti radno mjesto, ovih dana počeli su progovarati o razlozima zbog kojih još čame na evidenciji zavoda za zapošljavanje.
Nisu, pričaju, dio političkih i porodičnih dilova moćnika u vlasti, a nemaju ni novac da plate za „sređivanje posla“ čija cijena se kreće i do 20.000 maraka!
Enesa Nišić je imala hrabrosti da javno progovori o korupciji pri zapošljavanju. Njeno javno svjedočenje u Općinskom sudu u Tuzli dalo je nadu da će i drugi, isto tako, javno, progovorit o vlastitim iskustvima u traženju posla. Ako se na ovaj korak odluče već pomenuti nezaposleni kriminalisti, javnost će tek tada imati šta da čuje!
