Radnici, sindikalisti, tužioci, advokati i novinari samo u posljednjih nekoliko sedmica bili su meta različitih vrsta napada, smrtonosnih, po život opasnih, fizičkih, prijetećih, verbalnih i ponižavajućih.

Bihaćka advokatica Jasmina Koričić smrtno je stradala, a malo je nedostajalo da se to dogodi i Faruku Balijagiću u Tuzli. U istom je gradu radnica "Aide" brutalno udarena u stomak, a sindikalisti su često meta prijetnji vlasti. Napadi na tužioce su nebrojeni, a nijedan od njih, poput pokušaja atentata na Dianu Kajmaković, još nije rasvijetljen.

Ni novinari nisu pošteđeni napada, pritisaka i ograničavanja slobode djelovanja kako u Federaciji tako i u manjem entitetu. Svi ovi stravični udari i izazivanje nesigurnosti, prema svemu sudeći, imaju jednu zajedničku crtu: političku pozadinu.

Jer, ti ljudi, te grupacije i esnafi, ti javni djelatnici imaju važnu društvenu ulogu i svojevrstan su lakmus-papir za vlast i državu.

Ako su oni nesigurni i meta prijetnji i napada, cijeli sistem je ugrožen, postaje nedemokratski, antirazvojni, antievropski i zaostao.

Posljednjim napadima situacija je eskalirala do te mjere da ima mnogo onih koji se pribojavaju da nije ovime sistem ugrožen, već da upravo on, odnosno strukture bliske vlastima, potiču i izazivaju nesigurnost i nered.

Jer, u ovakvim okolnostima straha, prijetnji i nesigurnosti samo loša vlast može profitirati, i to višestruko. Njeni protivnici postaju lovina, a građanima se šalje opasna poruka da nipošto ne dižu glavu iznad mase.