Da se u Mostaru itekako "ubiru plodovi" posijanog zla, jasno je prikazano u emisiji "Perspektiva", u kojoj je učenik Srednje prometne škole u Mostaru Ante D., ne trepnuvši očima, kazao da zbog straha ne ide u istočni dio. Kazao je da se boji "da ga ne prepoznaju", baš kao što on Bošnjake može prepoznati po teksturi lica i boji kože!

Naprosto, nevjerovatno je da jedan srednjoškolac na taj način percipira svoje sugrađane druge nacionalnosti, ali je, nažalost, jednako tako i s mnogim mladim Bošnjacima koji su puni predrasuda prema Hrvatima.

"Nije mali Ante kriv", mnogi su jučer komentirali u Mostaru. I, zaista je tako. Mladi Ante je primjer kako su nacionalne elite godinama za svoje interese i ciljeve trovale narod, a posebno mlade. Više od dva desetljeća oni drže ljude u uvjerenju da je jedini način preživljavanja taj da se drže svog stada.

Ipak, svi oni koji žive u Mostaru, u svojevrsnom getu, trebaju mućnuti glavom i zapitati se šta ih to čeka s ovakvim naraštajima. Osude čina jesu dobrodošle, ali ne pomažu.

Jasno je kao dan da ovo ludilo i silna mržnja, nacionalizam koji je, nažalost, sada pomiješan s rasizmom ne može nestati sve dok na podijeljenim stranama Mostara odrastaju djeca koja ne znaju kako izgleda cijeli grad u kojem žive i koja nikada nisu vidjela Stari most, jedinstveni monument kojem se cijeli svijet divi.

Na građanima Mostara je da dignu svoj glas i da napokon počnu misliti na sebe, svoju djecu i budućnost. Dosta je ispiranja mozgova, kao što je to učinjeno brojnim generacijama. Dosta je Mostaru ožiljaka. Treba mehlem privijati.