U pravu je profesor Enver Kazaz kada kaže da, dočekujući još jednu poratnu vlast, naš narod opasno šuti. Kazazova poruka oslanja se na poznatu priču o onom bešćutnom vladaru što je stalno povećavao poreze i druge namete, a narod se bunio. Ali, kada je voda došla dogrla i kada je narod zašutio, namazani vladar brže-bolje počeo je popuštati jaram i brinuti se o svojim podanicima.

Znao je on, opasno je kad narod šuti! A bosanski puk sve je uvjereniji da je već odavno rekao sve što je imao o ovdašnjim lopovskim vlastima i njihovoj politici svedenoj na riječi: "Narod je uvijek nezadovoljan, može narod da dura."

Vladar iz stare hikaje koja se generacijama prepričava u BiH opstao je (vjerovatno) jer je bio dovoljno mudar da osluškuje glas svog čovjeka, a bogami i da iščita znakovitu njegovu šutnju. Hoće li, kako upozoravaju intelektualci i politički analitičari, "nabrzinu sklepana vlast", gdje su na pozicije "postavljeni partijski pijuni", čuti svoje današnje podanike, ovisi o tome koliko će daleko ići u bjesomučnoj utrci za raspodjelu više hiljada pozicija koje donosi pladanj vlasti, dok narod pati pod teretom neimaštine, visokih cijena i jada.

Radnici su svakodnevno na ulicama, penzioneri broje dane kašnjenja svojih primanja, poslodavci su pod teretom nameta prisiljeni na otkaze, a radnici na biro pa na kazan. Posla je sve manje, a manje je i hljeba.

Dobro je da je vlast konačno formirana i vjerovatno ne bi bilo dobro da se obistini procjena kolege Vlastimira Mijovića da neće dočekati kraj mandata. Ipak, one u vrhovima vladajućih stranaka, koji odlučuju o sudbini naroda, u spoznaji naše gorke istine ne bi smio zaslijepiti bljesak njihovih zlatnih kašika, "sitna pisma" koja opoziciji šalju njihovi medijski janjičari, a ni spremnost na represiju prema opoziciji i neovisnim medijima.

Ako ne žele socijalnu bombu, kako reče profesor Kazaz, morali bi odmah shvatiti da "narod nije blećak". Jer, narod neće dugo ni da šuti.