Više od 12.000 građana Federacije koji su za samo dva mjeseca s rješenjima o otkazu pokucali na vrata biroa za zapošljavanje u ovom entitetu, samo su mali dio, statistički pokazatelj katastrofalnog socijalnog i ekonomskog mozaika koji je nova-stara vlast dobila u amanet.
Dok su se pobjedničke stranke bjesomučno mjesecima borile za svaku fotelju i poziciju u vlasti, broj onih koji sanjaju o radnom mjestu samo u većem entitetu skoro da je dosegao 400.000.
Imaju li se na umu i činjenice da posao čeka više od 120.000 mladih, onih koje u izbornim kampanjama vole nazvati "budućnošću zemlje", da više 170.000 osoba nikada nije imalo posao i da se već godinama nadaju prvom radnom mjestu, jasno je da s reformama treba početi - jučer. Sa slatkorječivih obećanja i priča o medu i mlijeku trebalo je davno prijeći na konkretne mjere.
Nema mjesta čak ni standardnom opravdanju novih dužnosnika da nemaju čarobni štapić, jer svi općinski, kantonalni, federalni, državni funkcioneri imaju plaće koje su gladnom narodu u "državi za rođaka" prava magija i pusti nedostižni san.
Hoće li im radno mjesto postati java, ovisi i o volji i spremnosti nove garniture vlasti da se odrekne urneka po kojem se umjesto sposobnih zapošljavaju podobni, oni sa stranačkim članskim karticama te oni kojima je najbolja kvalifikacija to što imaju titulu nečijeg rođaka.
