Odahnuli su jučer brojni bivši borci i obični građani jer se Šefik Muminović i Džemal Zahirović, demobilisani borci iz Živinica, nisu spalili ispred zgrade Vlade FBiH, kao što su najavljivali prethodnih dana.
Tragedija je izbjegnuta u posljednji čas, ali ne zahvaljujući vlastima zbog kojih su bivši borci htjeli otići u smrt, nego zbog saosjećanja i razumijevanja pojedinaca koji su Muminoviću i Zahiroviću ponudili pomoć uz koju će moći preživjeti, barem narednu godinu.
Šta će biti poslije i ko će zaštititi ove i desetine hiljada nekadašnjih branilaca domovine, ne zna se. U sistemu poremećenih vrijednosti u kakvom živimo posljednjih 20 godina, pokazalo se da je vlast nezainteresirana za sistemsko rješavanje egzistencijalnih problema svojih građana, među kojima su i oni koji su izvojevali najvažnije bitke u historiji ove zemlje.
Uoči današnjeg rođendana Armije RBiH, vlasti su na Muminovićevom i Zahirovićevom slučaju pokazale koliko cijene i poštuju doprinos onih koji su branili i odbranili državu.
Nažalost, zbog toga što bi se dvojica boraca spalila, u vlasti se niko nije ni počešao. Da je drugačije, pred njih bi se došli pokloniti svi vlastodršci, počev od Bakira Izetbegovića, člana Predsjedništva BiH, koji ih je čak odbio i primiti u svojim raskošnim odajama.
Iako iz jučerašnje bitke s nepravdom i nemilosrdnošću vlasti Muminović i Zahirović možda nisu izašli kao pobjednici, ipak je hvale vrijedan njihov pokušaj da, riskirajući još jednom svoje živote, baš kao i prije više od dvije decenije kada su stali na branik domovine, pokušaju promijeniti odnos države prema herojima i njihovoj djeci.
Drugog načina ni izbora u borbi za svoja prava ova vlast i ovakva država nisu im ni ostavili. Žalosno je što nema nade da će se u skorijoj budućnosti nešto i promijeniti. Svjedoči o tome i podatak da se 5.000 boraca nakon rata u BiH ubilo zbog nemara i nepravde države za koju su se borili. Otišli su u tišini i danas samo ova stravična brojka govori koliko je tanka linija između života i smrti svakog nekadašnjeg borca.
