Sarajevo ima tu čast i prokletstvo da se s vremena na vrijeme u njemu događaju velike stvari. Često, za ukus njegovih stanovnika, i prevelike, s obzirom na to da u Sarajevu živi onoliko ljudi koliko stane, recimo, u prosječnu četvrt Istanbula. Ali, brojke su jedno, a simbolika, emocija, historija i duh nešto sasvim drugo. 

Jučerašnja posjeta pape Franje glavnom gradu BiH bila je baš po mjeri, na mjestu i u pravo vrijeme. Njen značaj, posljedice i poruke, naravno, tumačit će se i analizirati još dugo nakon što se simpatični i skromni Argentinac vratio u Rim. No, jedno je već sada potpuno jasno. 

Papa Franjo za jedan je dan, jednom gestom, obrisao prašinu s patriotskih emocija, izvukao iz ogorčenjem i razočarenjem zatrpanih sehara onaj zaboravljeni osjećaj državnosti, važnosti i ponosa koji su ljudi s ovih prostora oduvijek imali.

Jer, nije danas, niti je ikada bilo, lahko graditi, živjeti i na ovom krvavom Balkanu punom zvijeri i agresora, stoljećima čuvati evropski Jerusalem. Tu alhemijsku formulu suživota mnogi u današnjem svijetu traže i suhim zlatom plaćaju, a ovdje je ona, uprkos ranama i oštećenjima, sačuvana kao suštinski dio bića ove zemlje i grada. 

To poglavar Katoličke crkve i lider države Vatikan dobro zna i duboko cijeni.

Njegov jučerašnji čin i njegove riječi historijsko su priznanje, počast i pobjeda za sve Sarajlije, Bosance i Hercegovce, ali i sve one koji su se ikada napili vode s česme kod Begove džamije. 

Činjenica da je papa Franjo, vjerski i duhovni vođa religije kojoj pripada više od 1,2 milijarde vjernika u svijetu u najvećim i najutjecajnijim državama svijeta, odabrao našu avliju, naše ulice i naš stadion da - zato što one daju dodatnu težinu i značaj - uputi poruku mira protiv, kako je rekao, svojevrsnog "trećeg svjetskog rata" ostat će zlatnim slovima upisana u historiju života ovog grada i ove generacije. 

Zbog toga, između ostalog, papi Franji treba reći: Hvala! Uvijek ćete u ovom gradu i zemlji biti drag gost i prijatelj.