Čak 60 posto građana Turske od ukupno 54 miliona glasača nije podržalo AK partiju oličenu u njezinom osnivaču Redžepu Tajipu Erdoanu (Recep Tayyip Erdogan) na netom završenim parlamentarnim izborima.
Mediji u toj zemlji ovu mini demokratsku revoluciju i Erdoanov gubitak apsolutne većine u parlamentu, i to poslije 13 godina, s pravom su popratili naslovima "Kolaps", "Crveni karton Erdoganu", "Nova era"..., objašnjavajući da su Turci jasno prepoznali namjere autoritarnog šefa njihove države da, u Putunovom stilu, izmjeni Ustav i preuzme potpunu moć. To što su ga neki u Sarajevu prošlog mjeseca titulirali "sultanom", Erodan je očito prebukvalno shvatio. No, građani njegove zemlje su rekli - NE.
Ma, kako ubuduće izgledala turska politička scena, nadati se da će demokratsku lekciju građana ove prijateljske zemlje svojim vladarima shvatiti i oni u BiH oboljelih od fenomena "hu iz ju" (Who is you), to jest gotovo božanskog pogleda na Erdoana i njegovu politiku.
Ovaj sindrom koji je već nekoliko godina zahvatio dio ovdašnjih visokih dužnosnika, članova i simpatizera SDA, a nažalost i dijelove IZBiH, na upečatljiv način je baš u junu 2013. oslikao jedan lokalni aktivista vladajuće partije verbalno napadajući upravo Turčina Dirima Ozgura Ozkana koji je u Sarajevu simbolično podržao proteste što su se tada održavali u njegovoj zemlji! Turski antropolog u razgovoru za "Dane" primijetio je tada da slijepa lojalnost Erdoanu u BiH nije zdrava, te da se Ankara lažno predstavlja stanovništvu naše zemlje kao neki mesija, što je ustvari utopija.
Tuga koja je zbog Erdoanove sudbine ovih dana može iščitati na društvenim mrežama i u razgovoru s bh. konzervativcima i desničarima (iako bi malo ko od njih mogao objasniti šta su to AK partija i turski predsjednik dali BiH da toliko očajavaju za politikom koju sve manje žele i Turci), zorno pokazuje da je Ozkan bio upravu i da je naše društvo zahvatila bolest koju valja liječiti.
Možda je ovo trenutak i za "novu eru" u politici Bakira Izetbegovića i SDA, koji bi, ako žele išta dobro ovoj zemlji, morali prestati s politikom baziranom na turskim Potemkinovim selima i Erdoanu kao halifi ili sultanu koji će nas, kao kakav mitski junak, spasiti od svih zala. Vrijeme je da, umjesto slijepog podaništva koje ne vodi nigdje, sudbinu preuzmemo u svoje ruke. Bakire, prihvatiti izazov! Naravno, ako smiješ.
