Da su rudari Krekinog rudnika „Mramor“ u Tuzli, u noći s četvrtka na petak, u znak protesta zbog stanja u kojem su se našli, obustavili proizvodnju te naredni dan dva sata odbijali izaći iz jame, saznalo se tek nakon što je ova rudarska drama bila okončana.
Eksplozija rudarskog nezadovoljstva bila je očekivana, jer su upravo u Mramoru, zbog nemogućih uvjeta rada, rudari već jednom umalo obustavili proizvodnju. Naime, do obećane modernizacije rudnika, nakon što su postali dio koncerna "Elektroprivrede BiH", nije došlo, a zastarjela oprema uzrokovala je drastičan pad proizvodnje, kao i rudarskog standarda.
"Mramorovi" rudari, po svoj prilici, dugo su trpjeli, a nadležna uprava Kreke uporno skrivala stvarno stanje, štiteći, očito, svoju (ne)upravljačku poziciju, ali i hator svog federalnog gazde „Elektroprivrede BiH“.
To što su plaće Krekinih rudara niže za nekoliko stotina maraka od primanja njihovih kolega u drugim rudnicima, što su neredovne, što se oni godinama liječe na veresiju, jer im nije uplaćivano zdravstveno osiguranje, što nema prijema mlađih rudara kako bi zamijenili one pred penziju, to je sve godinama gurano pod tepih.
Jedna noć obustave proizvodnje i dva sata odbijanja izlaska 90 „Mramorovih“ rudara iz jame tek je tiha najava onoga šta se sprema u Krekinim rudnicima.
A kada krene, onda će rudari, osim o plaćama, zdravstvenom i penzijskom osiguranju, jubilarnim nagradama, zastarjeloj opremi, postavljati i nešto neugodnija pitanja poput onih o menadžerskim plaćama ili o tome koliko je to milionera u posljednjih nekoliko godina rođeno ispod Krekine strehe. Neće biti lako ni jednima ni drugima, samo što rudari u ovom slučaju nemaju šta izgubiti.
