Prošlosedmična vijest da su u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru u samo desetak dana umrle tri bebe šokirala je cijelu BiH. Nema čovjeka kojem se srce nije stegnulo zbog tragične sudbine novorođenčadi, ali i njihovih roditelja, porodica...
Šokirani, ožalošćeni, iznenađeni i u strahu od novih sličnih slučajeva su svi osim nadležnih institucija. Počev od odgovornih i zaposlenih u Kliničkoj bolnici u Mostaru pa do svih ostalih u lancu odgovornosti, koji bi se mogli naći obuhvaćeni eventualnom istragom o smrti tri bebe.
Dok majke koje su se tek porodile u mostarskoj i bolnicama širom BiH, kao i trudnice koje čekaju najljepši dan u životu, umjesto da mu se raduju strahuju od sudbine majki nesretnih beba, ljekari, epidemiolozi, inspektori, ministri šalju im svojim ponašanjem poruku u 21. stoljeću da je normalno ako im beba umre zaražena bakterijom.
Još nas sve ubjeđuju da je smrt tri bebe u deset dana skoro identična stopi smrtnosti novorođenčadi u Evropi!
Baš kao da smo mi svi ostali koji nismo dio pokvarenog sistema vlasti koji misli samo na svoju djecu, a naša mogu umirati „srazmjerno evropskoj stopi“, toliko neupućeni i nepismeni, da ne znamo da je BiH odavno pri dnu ljestvica ne samo kvaliteta rađanja nego i življenja uopće. Kao da svako od nas skoro svakodnevno ne svjedoči katastrofalnim uvjetima u našim zdravstvenim ustanovama.
Zato bi se, iako već kasne, nadležna tužilaštva koja se za pokretanje istrage o smrti beba u Mostaru pravdaju time što nisu dobila nikakvu prijavu, konačno trebala početi baviti svojim poslom. Krenuti u akciju i zaustaviti ubice naše djece. Jer, kako drugačije nazvati one na vlasti koji naš novac koji izdvajamo za zdravstvo, trpaju u svoje džepove, umjesto da ga ulažu u bolje uvjete u zdravstvenim ustanovama. Oni su pravi krivci što nam bakterije haraju porodilištima. Samo ih nadležni trebaju naći. I kazniti. Naravno, ako budu htjeli.