Teško se oteti dojmu da očajnički napori bh. vlasti na čuvanju i minimalne šanse za obnavljanje životno potrebnog kreditnog aranžmana s Međunarodnim monetarnim fondom (MMF), a time i s ostalim internacionalnim kreditorima, neodoljivo podsjećaju na sudbonosno rješenje koje se trenutno pokušava postići za Grčku.
Grčka se, naime, postizanjem dogovora s istim međunarodnim finansijerima, s kojima, uzgred, pregovaramo i mi, nastoji spasiti od bankrota. Riječ bankrot sasvim je realna i kada je riječ o Federaciji. Dubioza u budžetu od 646 miliona KM je rekordna, a same obaveze odavno su premašile milijardu KM, što predstavlja polovinu od iznosa budžeta.
Još jednu od paralela s Grčkom predstavlja činjenica da je federalna vlast dovedena pred zid te da više doslovno i nema alternativnih izvora finansiranja. Vlada Fadila Novalića ima i druge identične probleme s ovom zemljom.
Ne zna kako isplatiti predstojeće tranše MMF-a koje neumoljivu stižu na naplatu, niti je načisto s budućom isplatom penzija te socijalnih davanja i plaća. U najkraćem, FBiH bez novog novca MMF-a neće moći isplatiti ranije dugove stvorene prema ovog finansijskoj instituciji. Jednako kao i Grčka.
Uzmu li sve ove činjenice u obzir, onda se može opravdano postaviti pitanje čeka li nas ista sudbina kao i Grčku. Ako ćemo pošteno, Federacija je možda i u goroj situaciji, jer nema ni približnu količinu pažnje evropskih sila poput Grčke. Također, jasno je da smo i svjetlosnim godinama udaljeni od eurozone, u kojoj se Grčka nalazi te pregovara o ostanku u zoni članica EU koje su euro prihvatile kao službenu valutu.
A sve su prilike da ćemo, u situaciji u kojoj se trenutno nalazimo te s ovakvom vlašću, koja je davno izgubila kompas, nastaviti tonuti i dalje.
