Vijest da su švicarske vlasti odobrile izručenje Nasera Orića Bosni i Hercegovini svi bh. patrioti i istinoljubivi ljudi na Balkanu dočekali su kao olakšanje. Prijedlog dvije rezolucije o Srebrenici i hapšenje ratnog komandanta tog grada podigli su tenzije i otkrili da je stabilnost krhka na ovim našim prostorima. Toliko da ćemo, kako reče srbijanski novinar Dušan Mašić, prije ponovo zaratiti nego se pomiriti.
Slučaj "Orić" pokazao je više opasnih činjenica. Srbija nije spremna da se suoči s krvavom prošlošću, ne odustaje od svog viđenja historije koje svodi na strategiju negiranja genocida u BiH do krajnjih granica, ali zato nastavlja progoniti bh. građane. Zašto? Jer su Naser Orić i ostali branioci BiH potrebni Srbiji kako bi se na nogama očuvala jedna gnusna laž! To, kao i rehabilitacija Draže Mihailovića i ideologije srpskog nacionalizma, treba žalostiti sve koji se nadaju nekom normalnijem životu na ovim prostorima.
Ali, ni zvanično Sarajevo nema ni grama razloga da se busa u prsa. Institucije države BiH umnogome su krive što je heroj Srebrenice i završio iza rešetaka. Također, i nakon hapšenja reagirali su tromo i neodlučno, dopuštajući da se ponižavaju i država i njeni nevini građani. Da nije bilo vjerničkih dova, suza majki Srebrenice, pa i prijetnji otkazivanjem obilježavanja 20. godišnjice genocida i dženaze 11. jula, što se tiče bh. političara, Orić bi još tamnovao.
No, sarajevski političari zato će Orića narednih dana koristiti kao monetu za vlastito uzdizanje (zbog čega im je uostalom i interesantan), ali činjenica da je čovjek koji je oslobođen u Hagu hapšen i maltretiran dovoljno govori i o rejtingu šićardžija, ali i o tome šta su napravili od države. Zamislite, uostalom, da negdje po potjernici iz Srbije bude uhapšen i maltretiran hrvatski general Ante Gotovina, i sve će vam se samo kazati. Zato slučaj "Orić" mora biti nauk svima - kada već nismo ništa naučili iz hapšenja Ganića, Divjaka, Jurišića...
Kako god, sada je prilika da se tenzije spuste, da se preostalih petnaestak dana u miru dovrši organiziranje komemoracije žrtvama posljednjeg genocida u Evropi nakon Drugog svjetskog rata te da se iz napaćenog grada uputi poruka da je genocid u Srebrenici gorka istina i da svaka priča o zajedničkoj budućnosti ima smisla tek kada se ona prihvati. Priznanje te istine nije ničija pobjeda, ali jeste ljudskost. Čestiti i u Srbiji to su odavno shvatili.
