Sukobi na Bliskom istoku, u koje se nedavno uključila i Turska, zahvataju sve više zemalja i polako se otimaju kontroli. Odnosi među zaraćenim stranama su toliko kompleksni da je teško razlučiti ko se bori protiv koga, zašto i s kojim ciljem, ko je kome saveznik... 

Turska, koja je donedavno, barem prividno, bila po strani sukoba u susjednim zemljama, sada je postala jedna od učesnica ratova koji odavno bukte na teritorijima Sirije i Iraka. 

Ankara je pokrenula paralelne napade na Islamsku državu i Kurde, koji se, inače, bore jedni protiv drugih, a i jedni i drugi i treći se bore protiv sirijskog režima oličenog u figuri predsjednika Bašara el-Asada.

Zapad je na početku podržavao pobunjenike koji su se borili protiv El-Asada, kasnije je za svoje glavne saveznike izabrao Kurde, koji su bili glavna brana protiv Islamske države, a sada prešutno gleda na turske napade na Kurde.  

El-Asada, koji je jedno vrijeme bio neprijatelj broj jedan svjetskih sila, više niko ne spominje. Stanje se mijenja iz dana u dan, a problemi se ne rješavaju, već padaju u zapećak kada se pojave novi i veći. 

Ako se prisjetimo da se u Jemenu vodi žestok rat između arapskih zemalja i pobunjenika koje podržava Iran, da je Libija podijeljena zemlja u ratu frakcija koje su naslijedile Gadafijev režim, da su u Egiptu samoubilački napadi postali svakodnevica, da odnosi Izraela i Palestine nikada nisu riješeni..., onda je jasno da je ovaj region postao jedno veliko ratište koje u svoj vrtlog usisava sve veći broj zemalja. 

Slučaj Turske naročito je opasan jer je ona prva evropska zemlja koja se uključuje u ovaj konflikt te ujedno i država koja ima snažne veze sa zapadnim Balkanom. Ostaje nada da će se ovaj sukob zadržati u svojim trenutnim granicama i da će početi opadati i smirivati se. No, njegov krajnji ishod više niko ne može predvidjeti.