Informacija o tome da je za isplatu uposlenika u javnom sektoru u Federaciji BiH, koji su po različitim osnovama tužili državu, potrebno izdvojiti milijardu i po maraka, dakle jedan cijeli federalni budžet bez otplata za međunarodne dugove, zaista predstavlja veliki šok, ali i lampicu za alarm.
Radnici u javnom sektoru, njih oko 7.000, masovno su tužili državu koja im je poslodavac. Nema pouzdane statistike, ali vjerovatno su se mnogi od njih, barem prilikom dobivanja posla u javnom sektoru, kleli u istu tu državu.
Uvidjevši da im je država omogućila da je, kako se kome ćefne, mogu tužiti po raznim osnovama, mnogi od njih nisu se dvoumili. Uslijedila je masovna pojava tužbi. Sistemska, organizirana, a određene informacije koje govore o tome da je država tužena i za iznos od tri KM, navode na zaključak da je ta praksa bila i poprilično podla.
Tužili su svi. A oni koji su državu od ove pojave trebali braniti, nisu se pojavljivali pred sudovima. Zašto? Pa i oni su tužili! Po definiciji slavnog teoretičara Gustava Le Bona, u ovom slučaju napravljena je gomila - organizirana društvena tvorevina, a u njoj formirana kolektivna svijest u kojoj je individualnost pojedinca potencijalno izgubljena.
A da je to zaista tako, govore informacije prema kojima su tužili i dobili i pravobranioci, pa čak i sudije! Da se pitaju oni koji su tužili državu, Federacija bi naredne godine komotno mogla ostati bez godišnjeg budžeta. Toliko, naime, treba biti isplaćen ukupan utuženi iznos.
U tom slučaju, bez hljeba bi ostali svi oni koji su omogućili da državni službenici danas budu ono što jesu - penzioneri, borci, ratni vojni invalidi. I dok se oni bore za egzistenciju, državni službenici koji su tužili i dobili, bore se da dobiju i šlag, jer im torta već odavno više nije dovoljna.
Bez sumnje, država, odnosno Federacija, a predstavlja je federalna vlast, u ovom slučaju im povoda za naslađivanje ne bi trebala dati. Iz najmanje hiljadu razloga, a prije svega zbog odgovornosti prema penzionerima te boračkim kategorijama. Stoga treba pozdraviti rješenja koja se traže da bi se masovna utuženja, u najmanju ruku, pretvorila u javni dug, a koji bi se onda tužiteljima države davao na kašičicu.
