Član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda Mladen Ivanić posljednjih je godina važio za jednog od najkonstruktivnijih srpskih političara. Njegov veliki povratak na posljednjim izborima za mnoge, pa i međunarodnu zajednicu, bio je veliko ohrabrenje u procesu pomirenja i uspostavljanja boljeg života.

Ivanić, kao čovjek velikog iskustva, nerijetko je pokazivao lakoću razumijevanja složenosti države, ali i načina na koji ona može i mora funkcionirati.

Stoga je za mnoge iznenađenje kako posljednjih dana poprilično nervozno i ogorčeno istupa u javnosti. Ivanićeve izjave u kojima poručuje da će, navodno zbog popisa, "zatezati na drugim poljima" ili "neće garantirati" za svoje buduće poteze, ni izbliza nisu njegov politički stil.

Naravno, nešto se drugo iza brda valja. Zatezanje o kojem Ivanić govori, sudeći prema svemu, nije uopće vezano uz popis, niti uz bilo čiju drugu izjavu. Naprotiv, Ivanić je, čini se, ne svojom voljom uvučen u staru predizbornu bitku "ko je veći Srbin", a koja je prečesto donosila blokade, opstrukcije državi i štetu ponajviše narodu koji Ivanić predstavlja.  

To je, naime, ne samo javnosti nego i nekim međunarodnim igračima postalo jasno nakon nedavnih dvostrukih demonstracija u Banjoj Luci. Veliko je, naime, i u Vašingtonu i u Briselu bilo razočaranje ne samo folklorom protesta nego ponajviše obostranim isticanjem maskota - Sonje Karadžić-Jovičević s jedne strane i Mladićevog sina s druge strane.

Ivanić se u toj eksploziji nacionalizma i proporcionalnom zahlađenju u međunarodnoj zajednici, kada je u pitanju promjena vlasti u manjem entitetu, našao između čekića i nakovnja, primoran da ponovo bira strane. I neka to Ivanić čini, ali ne nauštrb evropskog puta i reformskog kursa države zbog kojeg je i došao tu gdje jeste.