Još nije ni prestao delirij na internetu i u dijelu bh. javnosti nakon što su demokratski izabrane vlasti Turske spriječile vojni puč i predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) iz svega izašao kao pobjednik, a sve je izvjesni domino-efekt s prijetećom mogućnošću prelijevanja aktuelnih nesporazuma i obračuna i u BiH! Tako bi problem jedne druge države, pa makar bila i prijateljska, uskoro mogao biti i naš.
Naime, ono što je počelo prošlog vikenda sa "spontanim" protestnim okupljanjima ispred škola i univerziteta gdje rade ljudi inspirirani idejama učenjaka Fethulaha Gulena (Fethullah), kojeg je Erdoan otvoreno optužio za puč, pa njegova uloga treba biti rasvijetljena, nastavilo se podgrijavanjem atmosfere izvještajima nekih bh. medija, da bismo čuli prve otvorene prozivke i svojevrsna upozorenja da bi tzv. gulenovci navodno mogli izazvati haos i ovdje!? I sve to, naravno, a da ne postoje nikakve činjenice i da se u suštini ništa nije dogodilo!
Nije, naravno, trebalo mnogo da se počnu lijepiti etikete, praviti liste škola, preduzeća, agencija... pa čak i konkretnih ljudi (ovdašnjih, a ne Turaka) u bh. institucijama koji su dio navodne "paralelne države". Poziva se na bojkote, pregledavaju se profili na mrežama, traže sumnjive osobe i fotografije. Štaviše, u tobožnju mrežu ugurano je i Udruženje „BH novinari“, a priču na opasan način koriste i pojedini populisti u našoj politici, pa čak i predstavnici vjerskih zajednica.
Neće trebati dugo u našem manipulacijama sklonom društvu pa da građani informbiroovskim manirom počnu prijavljivati šta se komentira na društvenim mrežama, na isti način kako se to ovih dana traži od Turaka.
Imamo li premalo problema pa trebamo i tuđe? Je li ova država premalo ugrožena pa moramo tražiti neprijatelje i među nama? Zar ionako nema dovoljno onih koji čekaju pogodan trenutak da dovrše davno započeto u njoj. Hoćemo li uskoro i mi imati spiskove nepoželjnih sudija, vojnika, tužilaca, novinara, policajaca, službenika... Kamo to vodi? Da brat sumnja na brata, da prijatelj udari prijatelja?
Ili možda oduzimanje državljanstava i slanje pod svilen gajtan u Stanbol? Jesmo li to spremni napraviti posljednji korak ka odustajanju od sebe i od svoje države, a da zauzvrat tražimo sreću pod tuđim suncem i gdje "svoga nema"? To što se brinemo za turski narod nije razlog da sami pokrećemo lov na ljude, moderne hajke na vještice. Opasne su staze na koje smo zakoračili. Narode, dozovi se! Dok ti kasno nije.
