Konačno je Vijeće ministara BiH, predvođeno Denisom Zvizdićem, osmislilo program za ostanak mladih u našoj/njihovoj državi. Sarkazam se ogleda u činjenici da od 21. marta, kako smo nebrojeno puta upozoravali, ni staro ni mlado neće moći aplicirati za izdavanje novih putnih dokumenata.

Razumljivo je da se administrativni poslovi u vezi s tenderskom dokumentacijom moraju provesti, ali zaglaviti u ćorsokak zbog nabavke pasoških knjižica može polučiti samo jedan komentar: “Ljudi moji, je li to moguće?”

Preskup administrativni aparat, očito nesposoban da riješi krucijalna životna pitanja, štiteći se iza tenderskih procedura, ponovo će udariti po leđima običnih građana.

Dokle su nas doveli oni koji nas deceniju i kusur godina uskotračnom prugom voze ka društvu evropskih naroda? Do toga da u bolnicama nemamo lijekova, da u 21. stoljeću glavni grad nema vode, da u pola zime Zenica ostane bez grijanja ili Tuzla bez rasvjete... Još ćemo 21. marta ostati i bez pasoša!

Građani, poslovično, šute, smišljaju duhovite statuse na društvenim mrežama ili internetskim portalima, ali kako se sezona godišnjih odmora bude približavala, shvatit će da je vrag odnio šalu. Oni koji ne budu imali validnu putnu ispravu, moći će s ličnom kartom u Srbiju ili preko Svitave na naše parče Jadranskog mora oko Neuma. Ni makac dalje!

Rampa će biti spuštena i za naše bolesne građane, koji neće moći preko granice na liječenje dok se ne okonča famozna tenderska procedura. Posljedice mogu biti pogubne, uprkos činjenici što se deseci miliona maraka iz budžeta izdvajaju za štampanje i nabavku identifikacionih dokumenata.

Posla u cijeloj priči nesumnjivo ima za istražne organe ove zemlje, jer kod nas tenderi najčešće zaudaraju na kriminal.