Šahbaz poslanika SNSD-a u Narodnoj skupštini RS Drage Kalabića i „neki Saša“ Milorada Dodika unaprijeđeni su u glavne krivce političkih kriza u BiH. Karakter ovih mitskih ličnosti sazdan je od prašine koja je potom bačena narodu u oči. Šta će od svega ostati? Vidjet ćemo kada prašina padne, ali bit će to, kako reče jedan pjesnik, nešto malo iznad mnogo ničega.
Šahbaz je ono ambasadorsko tijelo koje odrede strani centri moći i njegova jedina uloga je da zavađa male narode u BiH. Tako veli Drago Kalabić. „Neki Saša“ je, s druge strane, koja je nužno Dodikova, domaći izdajnik koji je, u saradnji s nekim svojim pajtaštima u izraelskom ministarstvu vanjskih poslova, „spakovao“ priču o predstavništvu RS u Izraelu.
U svijesti političara to je više nego jasno – postoje samo dvije vrste krivaca: stranci i domaći izdajnici. Krivci ne mogu biti među poštenima koji vladaju više od deset godina, iako je u njihovim rukama sve. Prema Dodikovim riječima, „neki Saša“ je u predstavništvu RS radio godinama, a onda je, preko noći, poželio da postane šef. Kada je vidio da njegove želje i mogućnosti nisu isto, digao je uzbunu.
Ko je Saša? Kako se zaposlio? Odakle je došao? Šta je završio? Kolika mu je plaća? Je li neki Saša moćniji od izraelskog ministarstva i Vlade RS? To su pitanja koja, kao i uvijek, ostaju bez odgovora. Ali, zaista – ko je Saša? Saša je, kako stvari stoje, samo jedan maleni zid koji treba zaustaviti novinarska pitanja na nekoliko dana. Tako će predstavništvo RS koje ne postoji moći nesmetano da radi, a Arie Livne i dalje će činiti sve napore da RS sačuva svakog skandala i sramote. Prije ćemo saznati ko je Saša nego što će to zaista biti tako.
