Građani se sve teže snalaze, a odavno ne pronalaze ni adekvatne odgovore na ofanzivu sa svih strana usmjerenu na njihov već godinama nedostatan kućni budžet. Svojim sredstvima prinuđeni su hraniti armiju državnih funkcionera i činovnika, a zauzvrat imaju državu iz koje većina želi otići.
Iz doprinosa koje izdvajaju pune se zdravstveni fondovi, dok se djeca liječe zahvaljujući humanitarnim brojevima. Oni i njihovi očevi gradili su preduzeća, koja su danas pretvorena u kasarne pune tetića, daidžića i stranačkih aktivista s lakim, a parali poslom i bez imalo saosjećanja prema stotinama hiljada onih koji sa zebnjom iščekuju mjesečne račune, žureći da ih prvi plate, a za hranu – ono što preostane.
Gradili su i ginuli gradeći hidroelektrane, čija ih uprava, koncentrirana u „Elektroprivredu BiH“, nikad nije obradovala pojeftinjenjem svojih usluga. Naprotiv, informacije iz Vlade FBiH govore da rukovodstvo EPBiH gubitak u prvom kvartalu ove godine želi pokriti povećanjem cijene struje za domaćinstva od 20 posto.
Ako drskost zaista i bude tolika da ovakva inicijativa bude upućena FERK-u, upravo zbog neodgovornosti prema poslu i socijalne neosjetljivosti prema kupcima struje ona treba biti odbijena.
U zemlji u kojoj su plaće i penzije već godinama zaleđene ispod egzistencijalnog minimuma, posljedice poskupljenja bile bi veoma teške, a EPBiH nije valjda strana pijavica, već domaća, državna, kompanija svih građana. Možda bi najbolji odgovor na ovakve prijedloge bila odluka o pojeftinjenju struje.
Megavati nastaju na turbinama i u pećima koje su gradili građani ove zemlje, na bh. rijekama, od našeg uglja koji kopaju naši komorati. Tako bi se pokazala osjetljivost prema građanima, a gubitke koje je proizvela „Elektroprivreda BiH“ mogla bi pokriti novcem iz svog novčanika, smanjenjem plaća i broja uposlenih.
