Ništa nije važnije od priznanja, pokajanja i osude zločina za sve nas kako bismo zajedno i u povjerenju živjeli u našim selima i gradovima i kako bismo gradili ovu zemlju, poruka je muftije tuzlanskog Vahida ef. Fazlovića s dženaze ubijenim Bošnjacima Vlasenice obavljene u subotu u tom gradu.

Odzvanjale su muftijine riječi na sve strane i jesu li ih čula ona „najgora i najprezrenija ljudska bića“ koja su digla ruku na nevine ljude, veliko je pitanje. Muftija je svoju ljudsku poruku odaslao javno, upozoravajući da su samo u Vlasenici u agresiji na BiH ubijene 2.643 nevine osobe i da to mora biti razlog da „svi zajedno“ osudimo zločine nad nevinim ljudima, kako se oni ne bi nigdje i nikome više ponavljali.

S razlogom je baš u Vlasenici muftija tako javno pozivao na zajedničku osudu zločina nad nevinim ljudima, jer riječ o općini u kojoj je u protekloj agresiji od ukupnog broja ubijenih jedna desetina djece, a ženama se ne zna broja.  

Znaju Bošnjaci Vlasenice ko je ubijao njihove najmilije, kao i ko je organizirao njihova ubistva i odvođenja u logore. Na nesreću, jedan broj i ubica i organizatora, kako u Vlasenici tako i u cijelom Podrinju, još je na slobodi, a gore od toga je što su neki od njih dio struktura vlasti, moćni privrednici…

Nije prvi put da vjerske vođe pozivaju „na istinu i pravdu“, jer ona je jedini lijek za oporavak zločinom izranjavanih bosanskih duša, za gradnju povjerenja među ljudima i stvaranje bolje budućnosti generacijama koje dolaze.   

Zato oni koji znaju, a 23 godine šute o imenima ubica u petak ukopane osmogodišnje Anese Hodžić iz Zaklopače ili šesnaestogodišnjeg Jasmina Hurića iz Vlasenice i hiljada drugih nevino ubijenih osoba, moraju znati da su prezreni jednako kao i njihove ubice. Bili oni Bošnjaci, Srbi, Hrvati.