Ni posljednji susret Milorada Dodika, iako pod američkim sankcijama, s neprikosnovenim srbijanskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem i njihova nova beogradska deklaracija ne zabrinjava previše službeno Sarajevo.

Nažalost, Bakir Izetbegović započeo je privatni, ali i neshvatljivi atavistički rat riječima s drugim pripadnikom balkanske ratne generacije Miroslavom Tuđmanom koji, također, pristrasno brani lik i djelo svoga oca Franje. A Tuđman stariji je sa Slobodanom Miloševićem, valja to stalno imati na umu, pokušao fatalno podijeliti BiH; da nije bilo Amerike i svijeta, možda bi u tome čak i uspjeli.

Sumnju pak da se od toga ne odustaje ni danas, drugim sredstvima i na drugi način podgrijava najava kako s desne strane Drine, evo, opet dolazi nova svesrpska deklaracija.

Iako upakovana u dejtonski vokabular, sve to već u startu budi prizvuk zloglasnog Memoranduma (Srpske akademije nauka i umetnosti - SANU), koji je 90-ih poslužio kao ideološka platforma za srbijanska ratna razaranja u BiH i Hrvatskoj prije svega. Dakako, praštati treba, ali zaboraviti se ne smije!

I pored svega, predsjednik Srbije je dobrodošao u Sarajevo, jer region mora naprijed, a nema ni alternative za zajednički put ka euroatlantskim integracijama. To je vrijednosno koliko i demokratsko opredjeljenje, pa nema povratka u prošlost, kao ni skretanja na Istok.

No, Vučića bi opet trebalo podsjetiti da se u Sarajevo više ne dolazi s prtljagom iz 90-ih, ili zamaskiranim aluzijama, a kamoli nekim modificiranim programom da se vratimo u to doba. On prije drugih treba staviti sebi u glavu, baš kao i Tuđmanov nasljednik u Zagrebu, i da Bosna nije Bakir Izetbegović.

BiH je suverena država, članica UN-a, s moćnim globalnim prijateljima, koji su to opet spremni dokazati. I koji ne prihvataju neselektivno vezivanje bosanskih muslimana za nasilni ekstremizam radi opasne, domaće političke agende.