Piše: Edin SKOKIĆ ([email protected]) 

Turska kompanija „Cengiz“ naplatila je od države BiH u proteklom periodu oko 700 miliona KM, a 46 domaćih firmi u posljednje tri godine zaradilo je na poslovima cestogradnje mizernih 189,3 miliona KM.

O (ne)kvalitetu izvedenih radova, nepovoljnim cijenama i drugim grijesima neimara iz Turske već smo pisali. I niko nije rekao stop! Naprotiv, čini se sve, pa i klizećim startovima, da „Cengiz“ dobije novi posao, vrijedan 200 miliona KM, na dionici autoputa Počitelj - Zvirovići na Koridoru 5C.

Mrvice od tog posla, vjerovatno, ostat će domaćim preduzećima koja su referentna, priznata i poznata u inozemstvu, ali ne i u domaćim okvirima.

I famozni autoput Sarajevo – Beograd, koji je posvađao lokalne zajednice s istoka, sjeveroistoka i sjevera BiH, sasvim sigurno ostavljen je u amanet turskim neimarima. No, dok se načelnici i sitna raja glođu zbog trase, niko pouzdano ne zna koliko i pod kojim uvjetima Turska uopće namjerava uložiti novčanih sredstava za brže povezivanje Sarajeva i Beograda.  

Vješto plasiranim pričama o tobožnjoj gradnji autoputa u ćorsokak su skrenuti neoborivi fakti kao što je podatak da uopće ne postoji idejni/izvedbeni projekt za povezivanje dva najveća grada FBiH – Sarajeva i Tuzle, da se uopće ne zna trasa kojom će put prolaziti, da nisu obavljena sva neophodna istraživanja i(li) izvršena eksproprijacija.

Sudeći prema tempu kojim petofamilijarno društvo u BiH provodi reforme, za realizaciju svega pobrojanog njima će trebati najmanje stotinu godina. No, bitno je priču skrenuti sa suštine, a iza brda podijeliti poslove koji su nekima ostavljeni u amanet nauštrb domaćih preduzeća i vrijednih ruku bosanskohercegovačkih neimara.