Ratko Mladić, ratni komandant vojske bosanskih Srba, faktički je osuđen na smrt!

Pravda je spora, ali dostižna. Porodice žrtava dobile su kakvu-takvu satisfakciju. Njihova je bol, bar na moment, ublažena.

Reakcije su očekivane. One iz entiteta Republika Srpska ne zavređuju komentar, osim napomene da će njihovi autori skončati poput samog Mladića – na smetljištu historije.  

Tribunal u Hagu 21. decembra ove godine prestaje s radom.

Iza njega ostaju neporecive činjenice, dokumentacija neizmjerne vrijednosti i kakav-takav temelj za pomirenje, gradnju mira i bolje budućnosti.

Vrijeme će potvrditi da je ICTY odigrao historijsku ulogu. Ovo tijelo, prvi put, detaljno je istraživalo zločine i kažnjavalo krivce, bez obzira na to iz kojeg su naroda, plemena, vjere, ranga... Takvo nešto nije se nikad prije desilo.

Izricanjem najstrožije kazne Mladiću, Hag je poslao svjetsku poruku da će adekvatna kazna stići svakog silnika, ma koliko on u jednom momentu moćan i samouvjeren bio i izgledao nedodirljiv. Princip je uspostavljen!

I sada, kada je i ovo poglavlje historije ratova na području bivše Jugoslavije i brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinu zatvoreno, žrtvama je najteže. Nijedna kazna neće u život vratiti najmilije. Agonija majki Srebrenice i Kozarca se nastavlja. Njihove djece nema. Nema im unuka. Ali, postoji tračak zadovoljstva da je krivac za to primjereno kažnjen.

Bosna i Hercegovina i region sada trebaju početi gledati u budućnost, nikad ne zaboravljajući prošlost.

A budućnost mora biti stabilna i prosperitetna.