Piše: Goran DAKIĆ ([email protected])
Ako neko na svijetu baš želi da bude siromašan, da jedva sastavlja kraj s krajem, da se zimi ne može ugrijati, a ljeti se ne može napiti vode, onda samo treba doći u BiH. Neka ostavi račune, baci kroz prozor ključeve kuće i auta i neka požuri u zemlju u kojoj žive najsiromašniji građani u Evropi.
Svjetska banka upozorila je da u BiH vlada stopa siromaštva od 25 posto i da je za mnoge građane naše zemlje godišnja plaća od 10.000 dolara (16.600 KM) misaona imenica, dok istovremeno građani susjedne Hrvatske godišnje zarađuju i dvostruko više. BiH je u istom siromašnom šeširu s Albanijom, Crnom Gorom i Srbijom.
Istovremeno su Vijeće Evrope i Organizacija za ekonomsku saradnju stavili našu zemlju na sivu listu država za koje se sumnja da su „porezne oaze“. Drugim riječima, te su institucije uvjerene da se u BiH s vremena na vrijeme dešavaju velike porezne prevare i utaje poreza.
Kako najsiromašnija zemlja u Evropi može biti istovremeno i porezna oaza za bogate? Može, ako je riječ o BiH.
O jadu koje nosi siromaštvo danas će prozboriti u Banjoj Luci i nezaposlene porodilje. One se bore za svojih 405 maraka mjesečne naknade. Traže da Vlada RS tu naknadu prizna i djeci rođenoj tokom ove godine, a ne samo onoj koja su na svijet došla nakon prvog decembra. Ali, pitanje je ima li za to para.
Možda mnoge stvari u BiH nisu sigurne. Možda niko ne zna kada ćemo dobiti sve potrebne autoputeve, kada ćemo imati grijanje u decembru i kada ćemo popuniti Upitnik. Ali, svima je jasno da smo najsiromašniji, da se uprkos tome porezi taje kao na Djevičanskim Otocima i da nezaposlene majke ne vrijede ni 405 maraka mjesečno.
Oaza, zar ne?