KOLUMNE Profesor Filozofskog fakulteta piše za “Avaz”

Izetbegovićev politički kazamat

Na svim planovima, prije svega ekonomskom, političkom, kulturnom i vjerskom, SDA je destruirala Bošnjake

Autor: Enver KAZAZ
24.09.2018 16:24
A
A
A

Stranka demokratske akcije pod liderstvom Bakira Izetbegovića iscrpila je sve razloge svoga postojanja. Od narodnog pokreta, kako ju je na početku profilirao Alija Izetbegović, ona se danas svela na liderokratsku političku organizaciju čija je svrha da ispuni interes tajkuna koji su prisvojili društveno bogatstvo i narod pretvorili u taoca svoje bezočne prvobitne akumulacije kapitala.  

Politički geto 

Tako je uistinu ta stranka postala organizacija nekolicine familija koje su oživjele neobegovsku fantazmu i Bošnjake vratili u predmoderno doba, u osobeni postmoderni feudalizam. To je uslovilo unutrašnju dezintegraciju bošnjačke nacije, pa je ona iz modernističke faze konstrukcije svog identiteta, gdje je na kozmopolitskim osnovama gradila prostor društvene slobode, vraćena u predmodernu u kojoj niže klase i društvene grupe, radnici, prekarijat i nezaposleni prije svega, dolaze u stanje ekonomskog i egzistencijalnog ropstva.  

Baš zbog toga je SDA, umjesto emancipacije Bošnjaka i njihovog pretvaranja u međunarodni politički subjekt, tu naciju odvela u politički geto i nametnula joj autokolonizirajuće forme identiteta obilježene osmanonostalgijom i turkofilijom.

A to znači da je na svim planovima, prije svega ekonomskom, političkom, kulturnom i vjerskom, SDA destruirala Bošnjake. Na prvom od nabrojanih, ona je bošnjački društveni prostor razorila pljačkaškom privatizacijom, dovodeći čak oko sedamdeset procenata stanovništava u poziciju da živi na granici siromaštva ili ispod nje. Istodobno s tim pljačkaška privatizacija uslovila je deindustrijalizaciju ekonomije, a SDA je razorila svjetski priznate koncerne kakvi su bili „Energoinvest“, „Pretis“, „Unis“, „Hidrogradnja“, „Šipad“, UPI itd.  

Na političkom planu ta je stranka nepotizmom, korupcijom i kriminalom onemogućila razvoj institucionalne demokratije, pa su državne institucije u konačnici postale privatno vlasništvo moćnika iz SDA, onih nekoliko familija koje su privatizirale državu i podredile sve institucije sistema vlastitom interesu. Istodobno s tim, umjesto emancipatorske nacionalne ideologije zasnovane na idejama liberalizma, SDA je religiju pretvorila u ideologiju i ideologizirala religijske institucije. Posljedica je posvemašnji gubitak sekularizma u državnim institucijama i klerikalizacija društva.

U takvoj situaciji su na gubitku i vjera i politika. Vjera, jer je izgubila moralnu osnovu i metafizičku dimenziju, a politika, jer je klerikalizacijom svoje osnove Bošnjake u evropskom i svjetskom političkom kontekstu odvela u neku vrstu geta koji uz to plaća ceh političke krize ostalih islamskih društava.
Na kulturnom planu kadrovi SDA su izvršili retradicionalizaciju i klerikalizaciju kulture, pa je ona umjesto prostora kreacije i slobode postala osobenim mentalnim zatvorom za konzumente uvjerene da se samo u predmodernoj tradiciji nalazi autentični oblik bošnjačkog kulturnog identiteta, a da on nije u modernosti i izazovima složene tehnološke i informatičke civilizacije. Tim identitetskim naracijama podređen je i školski sistem, od osnovnog do visokoškolskog obrazovanja. U konačnici, bošnjački politički i kulturni identitet je od izazova budućnosti okrenut ka prošlosti, njenim zamkama i konfliktima koji su nerješivi u esdeaovski profiliranoj autoviktimizacijskoj naraciji. 

A to znači da je na svim društvenim planovima SDA pod Bakirom Izetbegovićem Bošnjake dovela u stanje političkog poraza. Bošnjaci su u ratu pretrpjeli demografsku tragediju, a u miru su zbog gubitka nade u godinama Izetbegovićeve vlasti doživjeli demografsku katastrofu. Zbog gubitka društvene nade, oni, kao i drugi narodi u BiH, u potrazi za poslom i sigurnom egzistencijom napuštaju teritorije za koje su ratovali.

Užas rata  

Tako vlast SDA nastavlja u miru trend demografskog pustošenja Bošnjaka iz rata, pa se mir ukazuje kao egzistencijalna trauma, a morao je biti obilježen procesom kolektivne detraumatizacije nakon užasa rata. Mir bez nade i egzistencijalno sigurne budućnosti najveći je poraz Izetbegovićeve politike.

Povijesni usud je na toj osnovi zatvorio tragični krug. Ako je u svom formiranju SDA kao nacionalni pokret željela sigurnu budućnost nacije, ona danas postoji kao stranka koja je naciji oduzela budućnost, baš zbog toga što je postala interesna organizacija nekoliko familija. Zato naredni izbori moraju značiti konačan politički poraz te stranke i oslobađanje nacije iz Izetbegovićevog političkog kazamata.  

Politički poraz i izolacija na Zapadu

Zasnivajući svoje antibosansko bošnjaštvo, Izetbegović je svoju naciju nakon stravičnog iskustva rata u kojem se oduprla višestruko vojno nadmoćnom neprijatelju izložio u miru političkom porazu i izolaciji na Zapadu, zbog iracionalne odanosti turskom autokrati Erdoanu i njegovoj viziji klerikaliziranog konzervativnog muslimanskog društva. 

Na svim društvenim planovima SDA je pod Bakirom Izetbegovićem Bošnjake dovela u stanje političkog poraza