KOLUMNA DIPLOMATSKA POŠTA ADRESA KOSMOS br. 8

Columna Poetica

Na jednom mjestu Alija Isaković kaže: Da smo sada majmuni, nikada od nas ne bi postali ljudi

Piše: Dijan ... KALAČ
30.09.2018 07:11
A
A
A

...Budi me jutros svježi miris jabuka i izgled jedne nedozrele dunje. Slatki okus kafe poput maločas pomuzenog i prokuhanog planinskog mlijeka pojačava energičnost svih osjetila. U krilu Mače. Prede. Sniva neke svoje snove. Skoro nezainteresirano, na pomodarskoj diAgitalnoj spravi – tabletu, čitam podnaslov teksta s jednog od nekolicine Portala što pratim, koji kaže: Tokom 23 godine vladavine Klintona, Buša i Obame, prvih ljudi Slobodnog Svijeta, srušeno 9 muslimanskih zemalja i ubijeno oko 11 miliona ljudi. Dakako, ovi uglednici i mirovnjaci nisu teroristi.

Svoje tursko vrijeme

Na stolu, pored kafe, knjiga aforizama Prednost imaju koji ulaze objavljena 1971. g. u Izdavačkoj kući „Svjetlost“ Sarajevo, a napisao je Alija Isaković. Na jednom mjestu kaže: Da smo sada majmuni, nikada od nas ne bi postali ljudi. Nešto mi ljepše čitati knjige nego portale.

Od strane Nebeske Dobrote, veoma vjerujem u to, nagrađen sam privilegijom da u duši sjećanja nosim uspomene odrastanja u Isakovićevom okruženju. Na Logavinoj u Sarajevu, pored Starog sata, najkultnije sarajevske kafane, provodio sam sate igrajući se s Alijinom kćerkom Amirom. Bezbrižno i iskreno drugarstvo dok su naši očevi šapućući razgovarali, polemisali o Bisernici, temelju novije Bošnjačke književnosti.

Čitam još jedan Njegov aforizam: Svaki narod ima neko svoje tursko vrijeme, samo nema vremena da ga se sjeća.

Onda, paralelno, na nekom drugom Portalu pronalazim informacije koliko je Srba stradalo u bezumnim ratovima proteklih 300 godina. Na nekom narednom, čitam od bana Jelačića do danas koliko je Hrvata dalo svoje živote uglavnom nizašta. Pronalazim i koliko Jevreja je nasilno otišlo u vjekovima iza nas, zatim Roma... Slavena. Svako malo na našim prostorima ratovi, ili se međusobno tamanimo ili se zajedno borimo protiv onih što nam ne daju da se razlikujemo.

Prisjećam se Alije Isakovića, Njegove intelektualne bistrine i čvrstine, čeličnog pogleda, originalnog autoriteta i predivnog okusa soka od zove koji sam nakon igre dijelio s Njegovom kćerkom.

U još jednom aforizmu kaže: Pametni nikad nisu popuštali koliko danas i nikad s toliko razloga.

Tanane dušice zločinaca

Jutros dok me budi svježina jabuka i jedna nedozrela dunja, pokušavam shvatiti ili barem sjetiti se gdje sam to toliko pogriješio ili gdje potroših proteklih dvadesetinešto godina.

S moje lijeve strane u gomili papira pronalazim strofu koju sam napisao ne tako davno: ...prije 24 godine 22. jula 1993. Sarajevo je granatirano sa 3.777 granata, a sada ne smijem radi Zakona Regulatorne agencije za komunikacije ni ton da povisim, a kamoli 3.777 matera da im opsujem, jer to je govor mržnje, stoga HVALA VAM što ste me probudili, jer moramo paziti šta pišemo i govorimo ipak su to riječi i glas moramo paziti da ne povrijedimo neofašiste i tanane dušice zločinaca, kriminalaca, izdajnika i ni slučajno im ne kazati da su to što jesu...

I tako dalje...