Nakon tema koje obrađujem u ovim kolumnama, u zavisnosti o čemu palamudim, proglašavan sam četnikom, ustašom i balijom. Bio sam sorošovac, a u zadnje vrijeme, evo, i peder. Kada me proglase Radončićevim pulenom, kojeg ni ne poznajem, nekako i mogu da shvatim tu logiku jer ova moja kolumna izlazi u mediju koji je on osnovao.

Međutim, kada čovjek napiše da sam „uvlakač u Dodikov probavni trakt“, mogućnost da svako na društvenim mrežama iznosi svoj stav počinje gubiti svaki smisao.

Mišljenje je k'o guzica, svako ga ima.

Procent homoseksualaca je podjednak u svim društvima

Floskula, ili što bi braća Hrvati divno rekli - ispraznica, koju često možemo čuti ovih dana, od ovih naoko liberalnijih homofoba, zvuči otprilike ovako: „Ne interesuje me šta oni rade iza svoja četiri zida. Ali ne mogu to raditi javno na ulicama.“

Ova izjava bi imala smisla kada bi pripadnici LGBT populacije zahtijevali da imaju pravo voditi ljubav po klupama parkova, ili imati seks na trotoaru Titove ulice ili pored Vječne vatre da im guze ne nazebu. Koliko je meni poznato, to ne spada u njihove zahtjeve. Oni samo žele da ne budu otpuštani s posla zbog toga što jesu i da ih ne lemaju huligani kada se vode za ruku sa svojim partnerom, što je slučaj koji se desio neki dan s dvije djevojke u Sarajevu.

Strah homofoba da će im djeca postati homoseksualci ako budu viđali homoseksualce je jednako glup kao kada bih ja, kao ateista, imao strah da će moja kćerka postati vjernik zato što na ulici susreće pokrivene žene. Procenat homoseksualaca je podjednak u svim društvima, u svim državama, na svim kontinentima, u svim rasama, u svim narodima…

Razlika je samo što negdje mogu slobodno da iskažu to što jesu, a negdje, kao kod nas, žive u lažnim i nesrećnim konvencionalnim brakovima. Neka istraživanja čak kažu da je u pojedinim arapskim, izuzetno religioznim sredinama, broj muškaraca koji su doživjeli homoseksualno iskustvo blago veći u odnosu na zapadne zemlje.

Antropolozi to objašnjavaju nedostatkom žena, koje su pokrivene i uglavnom nedostupne muškarcima. Slične tendencije postoje i u zatvorima. Kako muškim tako i ženskim.

Stare majke plaču i proklinju svoje riječi

Bosance i Hercegovce valja podsjetiti da homoseksualnost nije izum dekadentnog Zapada, nego da je oduvijek bila dio i naše tradicije. Dovoljno je poslušati originalnu sevdalinku koju je izvodio veliki Zaim Imamović, a koja govori o vezi dvije djevojke, Šaze i Halife, koje zbog svoje neshvaćene ljubavi šekspirovski izvršavaju samoubistvo.

Nakon zajedničkog samoubistva, koje djevojke počiniše tako što zagrljene skaču u rijeku, stare majke plaču i proklinju svoje riječi kojima su ih napadale zbog njihove homoseksualne veze. Sevdalinka se zove „U bosanskom malom selu“, a tekst ide ovako:

U bosanskom malom selu

Gdje Krivaja teče rijeka

Jedna priča o ljubavi

pamtiće se dovijeka

Od žalosti cvijeće vene

Suh je zumbul i kadifa

Zbog ljubavi nestale su

Lijepa Šaza i Halifa

Ref.

Ah, ljudi, da li znate

Kako gorko zna da boli

Kad se bolno razum gubi

A srce ne smije da voli

Jednog dana kraj rijeke

Jedna drugu zagrliše

Na obali osta pismo

I u vodu skočiše

Sad proklinju stare majke

Svoje riječi pune plača

Jer sad vide da je ljubav

Ljubav od života jača

Vidimo se 8. septembra

Međutim, kao i za većinu stvari u našem društvu, za ovakvo stanje su uglavnom krivi političari. To su ili kukavice koje nemaju hrabrosti jasno i precizno se postaviti po ovom pitanju ili su stvarni homofobi koji ne mogu i ne žele prikriti svoju averziju prema LGBT populaciji. Greška!

Da bismo postali normalno društvo, javne ličnosti, a pogotovo političari, su ti koji moraju stati u prvi red te parade. To je moje iskreno uvjerenje. Zato ću ja biti u tom prvom redu 8. septembra. Vidimo se.