U bogatoj riznici bošnjačke duhovne i kulturne baštine postoji i izreka koja glasi: “Ako je do šahida, krava je naša”. Ta izreka odnosi se na navodno slučaj da se u ataru između dva sela našla nepoznata zalutala krava. Seljani su se počeli sporiti oko toga čija je krava i nisu mogli da se sporazumiju te su odlučili da pozovu kadiju da on presudi.

Kad je došao kadija, predstavnik jednog sela je izjavio: “Poslali su nam dobrog kadiju, on sudi prema šahidima (svjedocima). Ako je do šahida, krava je naša, nas je više.”

Historija osvajanja Podgrmeča ima neočekivanog svjedoka

Ova priča iz bosanske usmene baštine podsjetila me na ono što se zbiva s našim, uz Mehmeda Alagića, najpoznatijim i najznačajnijim vojnikom. Radi se, naime, o generalu Atifu Dudakoviću kojeg Tužilaštvo optužuje da je prilikom akcije oslobađanja Sanskog Mosta i područja između Sane i Une počinio nevjerovatne zločine, uništavao pravoslavne manastire, crkve, pobio stotine civila i razorio i zapalio sve što se našlo na putu kretanja njegovih trupa.

U svakom slučaju, dešava se ono što se može nazvati neočekivanim. Tako i historija osvajanja područja između Bosanskog Petrovca i Sanskog Mosta, to jest Podgrmeča, ima neočekivanog svjedoka, odnosno šahida. Naime, u vrijeme rata, dok sam bio ambasador BiH u Švicarskoj, usko sam sarađivao s generalom Dudakovićem.

Činio sam, kao i mnogi drugi naši ljudi koji su živjeli u Švicarskoj, sve što je bilo moguće da se podigne sposobnost snaga Armije BiH koja je branila teritorij Bihaćke krajine. I to vodeći borbu protiv više neprijatelja, ne samo protiv trupa generala Mladića, nego i protiv secesionističkih snaga Fikreta Abdića, što znači da je ratovao, ne samo protiv snaga bosanskih agresora, nego i onih koji su djelovali iz prostora Hrvatske, odnosno iz prostora Kninske krajine.

Kad je došlo do pada Kninske krajine, Atif Dudaković me je obavijestio o tome da su srpske snage u Kninu poražene i da se nalaze u bijegu, što je omogućilo i njegovom Petom korpusu da iz odbrane prijeđe u ofanzivu. Tako mi je javio da je razbijena opsada i da on kreće na Bosanski Petrovac, oslobađanje prostora između Sane i Une, odnosno cijele Bosanske krajine.

Na tu vijest, koju smo čekali toliko dugo, kupio sam avionsku kartu Bern-Zagreb. U Zagrebu su mi, u našoj vojnoj misiji, dali džip kojim sam krenuo u potjeru za Dudakovićem, želeći da zajedno s njegovim trupama učestvujem u oslobađanju Ključa. Rodnog mjesta mog oca i mjesta u kojem je živjelo mnogo mojih rođaka.

Šta sam vidio u štabu na Laništu

Dudakovića sam sustigao u mjestu zvanom Lanište, gdje je nekada bio centar radilišta drvne industrije iz Ključa i Sanskog Mosta. Na Laništu sam sustigao Dudakovića upravo kad je organizirao dalje nastupanje trupa svoga korpusa u akciji oslobađanja cijeloga Podgrmeča, prostora između Ključa i Bosanskog Petrovca s jedne strane i Bosanske Otoke i Bosanskog Novog s druge.

Obradovao se mom dolasku i izvijestio me da je smjestio svoj štab u Laništu i da će on voditi akciju oslobađanja prostora prema Sanskom Mostu, dok će general Mehmed Alagić voditi akciju oslobađanja Ključa, dolazeći iz pravca Jajca. Obradovao sam se oslobađanju Ključa i da ću saznati za sudbinu mojih brojnih rođaka, od kojih sam za neke već znao da su ubijeni. Tako sam proveo četiri dana na Laništu prateći operacije kojima je dirigirao general Atif Dudaković.

Njegove trupe kretale su se pravcem između puta Ključ - Bosanski Petrovac i Bosanska Krupa - Sanski Most. Tako sam imao priliku da svjedočim načinu na koji je Dudaković vodio akciju svojih trupa. Cijelom akcijom dirigirao je iz štaba na Laništu, tražeći da njegova artiljerija gađa odbrambene pozicije srpskih trupa na prostoru Sanskoga Mosta.

Redovno je naređivao ispaljivanje maksimalno tri granate i to usmjerene na konkretno definirane ciljeve vojnoga karaktera. Nikakvog nasumičnog gađanja nije bilo jer je general strogo zahtijevao da se gađaju vojni ciljevi i to vrlo precizno u nizovima od po tri granate, kako bi se pospješila uspješnost pogotka. Takvim načinom vođenja operacije general Dudaković izbjegavao je, prvo, nesigurnost gađanja njegove artiljerije, zatim slučajne pogotke civilnih ciljeva i rušenje i uništavanje onih ciljeva koji nisu vojnog karaktera, odnosno civilnu imovinu i vjerske ciljeve.

Operacija je vođena pažljivo i vrlo precizno

Stoga, kao direktni svjedok načina vođenja operacije generala Dudakovića, u situaciji sam da posvjedočim, da budem onaj šahid koji odnosi prevagu, da je operacija oslobađanja Sanskog Mosta, kad se tiče generala Dudakovića, vođena s najvećom pažnjom da ne nanosi štetu civilnom stanovništvu ili da ne uništava ciljeve koji nisu vojni.

Bilo mi je, stoga, vrlo začuđujuće kad sam saznao da optužnica generala Dudakovića krivi za uništavanje stotina civilnih ciljeva i vjerskih i drugih objekata kojih, uostalom, nema na prostoru o kojem se radi, jer tvrditi da se na prostoru između Bosanskog Petrovca i Sanskog Mosta nalaze brojni vjerski i slični objekti može samo onaj koji računa da će ga slušati ljudi koji ne poznaju taj kraj i objekte koji se u njemu nalaze.

Istina je, međutim, ta da akcija koju je vodio general Dudaković nije mogla naštetiti civilnim ciljevima ili vjerskim objektima, a pogotovo u onoj mjeri kako se to pripisuje generalu Dudakoviću.

Meni je drago da mogu kao direktni svjedok zbivanja posvjedočiti s kojom pažnjom i nastojanjem ka maksimalnoj preciznosti je vođena operacija zaposjedanja Podgrmeča od trupa generala Dudakovića.