Nova milijarda potrošena u kladionicama i kasinima širom Federacije odražava sliku društva ogrezlog u kocki. U kladionice idu i kompletne porodice, supružnici i djeca, koji čekaju da im mašina izbaci dobitni broj na „Bingu“ ili da njihov pas ili konj budu prvi u utrci.  

Kladioničarski lobi je toliko ojačao da može ucjenjivati državu i prijetiti otpuštanjem radnika, ali se sve češće pribjegava online kockanju jer besplatne bonuse koji se nude igrači ne mogu i ne žele propustiti.

U reklamiranju igara na sreću angažirane su djevojke, kako kažu, za produženo zadovoljstvo subotom ili maratonce nedjeljom, a ishod je identičan - prazan džep i glava puna problema.

Ovisnost o igrama na sreću odavno je stvar socijalne patologije ili psihijatrije. Ogrezli u kocki, igrači i igračice ne mogu racionalno razmišljati. Oni na kocku stavljaju sve, pa u nerijetkim slučajevima i vlastiti život. Oni su spremni biti i gladni i žedni, samo da odigraju „dobitni“ tiket.

Država, odnosno njene institucije, kao i u vezi s drugim porocima, poput ovisnosti o narkoticima, čini nedovoljno ili skoro ništa. Štaviše, institucije sistema znaju zažmiriti na oba oka kada se kladionice otvaraju na manje od stotinjak metara od osnovnih i srednjih škola.

Vrlo brzo takvi objekti postaju stjecišta učenika i učenica koji bježe s časova, pale prve cigarete, društvenim mrežama dijele lascivne sadržaje. A sutra, k'o biva, trebaju biti temelj ove države ili društva. 

Teško se društvu s takvom omladinom i djeci s takvim roditeljima koji su na kocku spremni staviti sve.