Ono čega smo se opravdano pribojavali, pokazalo se tačnim. Vakcina još nema, a ne zna se kada će ih biti. Čelnici Svjetske zdravstvene organizacije i programa COVAX saopćili su da će ove godine od „Pfizer/BioNTecha“ dobiti samo oko 40 miliona doza vakcine protiv koronavirusa, što će biti dovoljno samo za oko 20 miliona ljudi. A, u redu za vakcine putem ovog mehanizma stoje milijarde ljudi iz više od 170 država koje su se priključile COVAX-u kao i Bosna i Hercegovina.

Istina, iz ove organizacije se nadaju da će kasnije tokom godine dobiti pravo na distribuciju i vakcina drugih proizvođača. Njihove najoptimističnije prognoze govore da će značajnija distribucija vakcina biti tek krajem ove i početkom naredne godine.

Dakle, to što su bh. vlasti „ostavile knjižicu na pult“ i čekaju da nas prozovu u nakrcanoj ambulanti je sve što su uradile u posljednjih godinu dana pandemije s namjerom da nabave jedino efikasno sredstvo u borbi protiv smrtonosne bolesti.

Za to vrijeme, ozbiljne države su pokrenule ozbiljne aktivnosti kako bi svojim građanima pružile zaštitu. Ne govorimo ovdje o SAD, Kanadi, Njemačkoj, već o našem najbližem susjedstvu. Srbija je u evropskom vrhu po broju vakcinisanih, Hrvatska je također, kao članica Evropske unije, među zemljama koje prednjače.

Pokušaji da se krene u direktnu nabavku, o čemu su prije nekoliko dana razgovarala tri premijera - sada kada se već govori o nestašici i nedovoljnim količinama na tržištu - samo su potvrda i dokaz da su aktuelne vlasti spavale, varale i poigravale se sa životima građana. Nabavka neispravnih, skupih i beskorisnih respiratora za 10,5 miliona maraka je sramna i brutalna afera koja je obilježila prvu godinu pandemije u BiH i imat će svoj pravni epilog.

A, što se tiče druge godine u koju uskoro ulazimo, afera sa propuštanjem osiguravanja nabavke vakcina, makar količina dovoljnih za najugroženije populacije, jednako smrdi na ozbiljan kriminal - u najmanju ruku na „nesavjestan rad u službi“.