Imamo zakone, policajce, obavještajce, tužioce, sudije, ali ubice rahmetli Dženana i pokojnog Davida već godinama su na slobodi.

U državi u kojoj se brzo sazna ko je posjekao nekoliko stabala kod Bužima ili u gepek natovario nekoliko paketa duhana iz Gruda ili Trebinja, samo naivnima nije jasno da zlikovce pokušavaju zaštititi utjecajni, od naroda odrođeni kotačići aktuelnih režima u oba entiteta, kojima ni smrt djece koja su tek trebala da žive ništa ne znači.

Postoji li nešto veće i važnije od ljudskog života i može li se sva muka koju prolaze porodice Memić, Dragičević, ali i mnoge druge mirno promatrati!?

Potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović kritizira i sebe i druge iz opozicije što mirno promatraju šta se dešava u pravosudnom sistemu BiH, navodi da su porodice Dragičević i Memić “uradile više od svih nas na raskrinkavanju političko-pravosudne mafije u našoj zemlji” te najavio da će od svoje partije tražiti da stane iza građanskih protesta sve do pronalaska ubica Davida i Dženana.

Iako predstavljaju tragičan, najupečatljiviji i najočigledniji primjer bahatosti i bešćutnosti vlasti, nisu ovo jedini povodi zbog kojih bi građane neko konačno morao ohrabriti da progovore. Ka provaliji klizimo podijeljeni na klase. Jedni umiru, dok drugi razmišljaju kako zaraditi na medicinskoj opremi.

Jedni ostaju u getu, drugi će se vakcinisati van države. Jedni dobivaju otkaze, dok drugi sebi povećavaju plaće. Jednima svakodnevna muka s potrošačkom korpom, drugima limuzine od 100.000 KM.

Duga je lista razloga za ogorčenje, ali i proteste, jer predugo je vremena prošlo od posljednjih, pa se reakcije građana više niko i ne plaši. Nepravda koju ova zemlja proživljava danas jučer se mogla spriječiti ili barem ublažiti poštivanjem zakona, povjerenjem datim profesionalcima, a ne podobnima. Ono što nas čeka sutra, zavisi od našeg odgovora danas.