Stoljećima je u ovoj zemlji komšiluk bio više od pukog života jednih pored drugih, pa su uzajamna pomoć i podrška u dobru i zlu predmet brojnih, generacijama prenošenih priča u svakom kraju, koje su vremenom sve više dobivale na značaju. Jednog dana, kada ga ne bude, stanovnici Pribave kod Gračanice možda će više cijeniti i češće spominjati Šemsudina Nurkića, čovjeka koji je po tri puta svakog mjeseca uređivao i održavao malo jevrejsko groblje.
Jevreja u ovom kraju već odavno nema, ali dok je dobrih ljudi poput Šemsudina, petnaestak njihovih grobova, a s njima i dokaz njihovog postojanja u tom mjestu, neće zarasti u korov. Razloge zbog kojih brine da trava bude pokošena, a ograda groblja ofarbana Šemsudin opisuje jednostavnim riječima.
- Ne mogu gledati da zaraste u travu, jer tu su ukopani ljudi s kojima smo godinama živjeli u slozi - kazao je.
Kratka priča iz okoline Gračanice našeg novinara Hasana Čalića mnogo je veća nego što se na prvi pogled čini i mnogo značajnija u novom dobu koje nameće neka nova pravila, pa veliki broj ljudi ni za najbliže nema dovoljno vremena. Ona je dokaz da su u Bosni uvijek živjeli ljudi koji brinu jedni o drugima, koji se brinu o komšijama, pa i onima kojih više nema.
