U opkoljenom Sarajevu, 2. oktobra 1995. godine, u podrumu štamparije koja je pogađana projektilima ispaljenim s okolnih brda, odštampan je prvi broj „Dnevnog avaza“, koji je sadržavao i intervju s prvim predsjednikom RBiH, rahmetli Alijom Izetbegovićem.
Minobacačke, tenkovske i topovske projektile zamijenili su neki sofisticiraniji, mnogi su zaboravili sve žrtve date za slobodu i sav bol Sarajeva i drugih opkoljenih gradova u BiH, ni poruka Izetbegovića mnogi se više ne sjećaju.
Kako tada, tako i danas, dok traju drugačije, prema mnogima, i teže bitke za državu BiH, „Dnevni avaz“ ostao je vjeran slobodnoj, demokratskoj i pravednijoj Bosni i Hercegovini, boljoj od ove u koju su je tokom 26 godina mira pretvorili razni politički probisvijeti, neznalice, kukavice i sitnošićardžije.
Zahvaljujući povjerenju građana BiH, njihovoj želji i pravu na pravovremenu i tačnu informaciju, „Dnevni avaz“ izrastao je u najveći domaći medijski brend, savladavajući brojna iskušenja u sistemu u kojem se ne biraju sredstva da se ušutka glas obespravljenih i onih koji se nadaju, žele, traže bolju državu i izvjesniju budućnost svojoj djeci.
„Avazu“ su fabricirane porezne afere, graditelji vila od budžetskog novca upirali su prstom u do posljednjeg feninga otplaćene kredite, u redakciju su upadali dugim cijevima naoružani policajci, a urednici „Avaza“ i danas se neovlašteno prisluškuju, prate i na njih se vrši pritisak.
Uprkos svemu, „Avaz“ je postao bh. nacionalni list, neodvojivi dio identiteta države, s kojom je rastao. Njegove strane i dalje će biti otvorene za sve diskriminirane i zaboravljene ljude, ali i za sve koji vjeruju u budućnost ove zemlje i koji se protive mržnji, podjelama i nastavku pljačke već opljačkanog naroda.
