I taman kada smo se, po ko zna koji put, dobro utvrdili, razradili strategije, prebrojali koliko će nas u koju brigadu, a ko će u kakav štab u podrumu, na hastal bacili puške, haubice, municiju i dronove, napregnuli bicepse da pokažemo koliko smo snažni, pade pljusak i poplavi nam „rovove“.

I nebo kao da nam poručuje da ni rat nije za svakoga, pa u drugi plan potisnu te bezidejne i dosadne bh. političare što su građanima ove zemlje prethodnih dana, ali i godina “peglali živce” istom pričom o blokadi, podjeli, sukobu, beznađu. Kao da iz gromova što udariše po sarajevskoj kotlini čusmo i pitanja, zašto se svađate o poljoprivrednom zemljištu kada vam je ionako zaraslo u korov, čemu rasprave o šumama koje ste već dobrim dijelom posjekli, hoćete li s rijekama podijeliti i smeće koje ste bacili u njih...

I u ovoj borbi s prirodom, kao i u svim borbama do sada, nastradali su građani. Očajni ljudi koji ovih dana spiraju blato s ulica i onog što je ostalo od njihove imovine, čekaju pomoć i u nevjerici gledaju kako je u jednom satu nestalo sve što su cijeli život stvarali. Ne, nisu samo klimatske promjene i nepogode krivac za scene kojima svjedočimo svake godine.

Kriva je i vlast kojoj ni sedam godina od katastrofalnih poplava iz 2014., pa i gubitka više od 20 života, nije bilo dovoljno da popravi greške na koje se ukazivalo tada kao i danas. Umjesto toga, prekomjerna sječa šuma i nelegalna gradnja su nastavljeni, smeće i dalje završava u rijekama, a malih je hidroelektrana u njihovim koritima mnogo više.

No, ništa za to, dio bh. političara brzo se prebacio s vojnog na civilni raspored. Neki su se popeli u kašike bagera i obišli pogođena područja, a nekima to nije bio nivo, poplave su prespavali ili su njihove cipele preskupe za mulj iz Željeznice.

Znaju to mnogi - da se s ovakvim vlastima građani samo strahu, štetama i razočarenjima mogu nadati.