Prvu zimu, nakon 15 dugih i hladnih, Srebreničanin Bahrudin Jelkić dočekuje u toplom domu, sretan što je imao snage da ne odustane. Od činjenice da je sigurna i topla, Bahrudinu mnogo više znači da sada živi u kući koja je njegova.

Ovaj povratnik, poput mnogih u BiH, dugo je sanjao da ima krov nad glavom, da njegova obnova označi neki novi početak, da simbolično zatvori to mračno poglavlje u životima Srebreničana. Izdržao je nepravdu, sramotu onih kojima je 15 godina i 15 budžeta trebalo da i on dođe na red, ali kada su radovi počeli, do pola su završeni jer izvođač nije imao dovoljno radnika da dovrše započeto.

U Bahrudinovoj priči kao da su se sastali svi problemi BiH, pa i taj da će brzo doći vrijeme da nećemo imati ni zidara, ni krovopokrivača, ali nakon što je dopisnik „Avaza“ svojim tekstom podsjetio da radovi stoje i da kuća prokišnjava, konačno je posao završen.

Život u objektu bez struje i s najlonima na prozorima sada postaje prošlost, a Bahrudin je nakon svih muka konačno osjetio i tračak radosti. Čovjek koji na neki način simbolizira povratničku tugu, muku, neizvjesnost, ali i snagu, sada može barem malo odahnuti.