Nije to samo jedan mali, dobro planirani ili slučajni, nepromišljeni gest. Prvi čovjek Narodne skupštine RS Nedeljko Čubrilović pozvao je Bakira Izetbegovića i Dragana Čovića na sjednicu koja će biti održana 1. februara i tako još jednom potvrdio dugogodišnje koaliciono partnerstvo ove tri stranke.
Naravno, bit će tu sada prepucavanja, pristajanja ili odbijanja i još jedna prilika će biti iskorištena da se pokaže „ovim drugima“ kako mi imamo svoje ja.
Ustvari, to zasjedanje opet ništa neće donijeti, kao što, inače, vrlo malo donosi. Uglavnom služi za pokušaje da se učine legitimnima neki potezi Milorada Dodika, ali malo kada im je to uspjelo.
Sada bi se s dolaskom dugogodišnjih partnera i sjedanjem u iste klupe svemu mogla dati injekcija legitimiteta.
Uostalom, moglo bi biti po onoj staroj „ako neće brijeg Muhamedu, hoće Muhamed brijegu“. Dodik sve što je bosansko ili hercegovačko itekako izbjegava, a sada bi mu partneri u vlasti mogli malo podići cijenu skupštinskog zasjedanja.
Uglavnom, još jedno nabacivanje lopte u kojoj će svako na svoj način pokušati pokazati kako je on na pravom putu. Dodikovi „pružaju ruku“, navodno zovu, Bakirovi će „biti ljuti“ i nakon određenih prepucavanja „žestoko se protiviti dolasku“, a Čović će opet biti negdje između, pa koja ga strana ogrije.
Kako god bude, jasno je da u njihovim postavkama ove igrice ne postoji nijedno dugme koje bi poradilo na boljitku za obične ljude. Sve je u poenima, a ne tako rijetko i a apoenima, ali za njih - odabrane.
