Ne stišavaju se reakcije na grmljavinu visokog predstavnika Kristijana Šmita (Christian Schmidt), koji je relativno brzo po dolasku u BiH shvatio s kim ima posla, pa s Drine gromoglasno bh. političare nazvao smećem.
Može mu se zamjeriti mnogo toga, da takav rječnik nije diplomatski, da je takvo obraćanje možda bilo prikladnije pred Parlamentom, u brk onima koji zavitlavaju i Šmita i sve građane BiH, a ne pred novinarima, ali iskrene emocije koje je pokazao dokazuju njegovu želju da rješava probleme, a ne da spava ili izražava zabrinutost.
Zbog toga zaslužuje čestitke i podršku.
Bilo je možda i boljih, ali smeće jeste adekvatan termin za individue koje ne samo da ne rješavaju probleme već konstantno proizvode i nove, na stalnim krizama na ivici sukoba ponovo traže puteve do udobnih fotelja.
Smeće i jesu ljudi koji za nerad dobivaju plaće, koji su od politike stvorili najunosniji posao u državi i, dobro situirani, građanima poručuju da su razmaženi. Smeće su političari koji se ponovo bave mapama i granicama, koji ponovo zavađaju narod, dok se o pozicijama i parama brzo dogovore. Političari koji su od nas napravili najsiromašniju državu Evrope, a od sebe povlaštenu kastu s više prava i utjecaja i od američkih kongresmena. Političari koji mladost ove zemlje tjeraju u bijeli svijet, iza kojih će ostati samo pustoš i očaj, koje ćemo pamtiti po bahatosti, podmuklosti i lošim pjesmama ispod svadbenih šatri i zaslužuju ovakvu Šmitovu dijagnozu.
Vješti manipulatori ogorčenje javnosti, djelimično uspješno, pokušavaju usmjeriti i na Šmita i na Vašington, Brisel, Evropu i svijet, optužujući ga za aparthejd, kao da već 27 godina živimo u Švicarskoj, kao da nismo predmet izučavanja zbog diskriminacije povratnika, dvije škole pod jednim krovom, pa i uskraćivanja prava velikom broju građana ove zemlje da budu birani. Zato je teško očekivati da će Šmitova rješenja biti gora od ovih s kojima živimo od rata. Već godinama isti krug političara, pa i najveći dio javnosti upravo od visokih predstavnika očekuje da ovu zemlju pomjere ka EU.
Nakon uspavanog Kristijana Švarc-Šilinga (Christian Schwarz-Schilling), anemičnog Miroslava Lajčaka i stalno zabrinutog Valentina Incka (Inzko) dobili smo političara koji ne želi da spava, priča u vjetar ili brine, već da radi, mijenja pa, ako treba, i galami. Zato je pogubno, barem kad je o politici kojoj je stalo do BiH riječ, napadati jedinu adresu s koje možemo očekivati rješenja i BiH konfrontirati sa svijetom.
