U novom ciklusu političkih rasprava, svađa, prijetnji i odgovora na njih ispod radara prolazi podatak da građani ove zemlje komercijalnim bankama duguju blizu 11 milijardi KM!

Dok svakodnevno slušaju o otcjepljenju RS, svjedoče bitkama za državnu imovinu i pozicije u vlasti, dok strahuju hoće li sve radikalnije inicijative bahatih vlastodržaca sutra na ulici imati dovoljno onih koji će ih slijediti, stanovnici BiH, desetine hiljada njih, živi na kredit.

Podatak da je dug građana veći i od ukupnih, rekordnih prihoda od indirektnih poreza u prošloj godini kazuje da je vrag odnio šalu i da se suočavamo s masovnom pojavom koja ne vodi ka dobru.

Za razliku od političara i entiteta, koji svoju rastrošnost i prezaduženost nastoje kompenzirati kroz koncesije ili prodaju onoga što do sada nisu uspjeli prodati, ovdje su u pitanju ljudi koji nemaju ništa i životi porodica kojima mjesečni dugovi predstavljaju omču oko vrata koja se sve više steže.

Među njima ima i onih kojima se činilo da kreditima mogu barem pokušati dostići standard i način života koji već decenijama promovira manjina na vlasti, ali ogromnoj većini građana kredit je postao jedini način za opstanak.

U surovoj realnosti u kojoj su problemi običnog čovjeka izvan svih dnevnih redova bez kredita se, po svemu sudeći, ne može. Kreditima se rješava stambeno pitanje, oprema stan, pozajmljenim novcem se ženimo, udajemo, ljetujemo, djecu spremamo u školu i na maturu, kreditima se čak i liječimo, grijemo, a u posljednje vrijeme i hranimo.

Do kada?! Do momenta kad ono malo preostale energije koju trošimo pušući u jedra politika koje su nas i dovele tu gdje smo ne iskoristimo na drugačiji način.